Siemens - žrtva ili počinitelj u aferi Krim?

Još uvijek nema službene potvrde ali jedno je jasno: sankcije EU-a protiv Krima su prekršene. Njemački koncern Siemens je međutim krenuo u ofanzivu i podnio krivičnu prijavu protiv ruskog partnerskog poduzeća.

Njemački koncern je ovih dana pretrpio mnoge kritike. Agencija Reuters je 5. srpnja javila da su ilegalno brodom u Sevastopolj na Krimu dopremljene dvije Siemensove plinske turbine za elektranu. Europska unija ne priznaje Krim kao dio Rusije, a nakon aneksije ukrajinskog poluotoka 2014. Bruxelles je pooštrio embargo na isporuku roba i usluga za Krim.

Radi se naime o četiri plinske turbine tipa SGT5-2000, koje je proizvela njemačko-ruska tvrtka koja je 65 posto u vlasništvu Siemensa. Turbine su zapravo bile proizvedene za elektranu u ruskom Tamanu na Crnom moru, a prema ugovoru s jednom tvrtkom u vlasništvu ruskog državnog koncerna Rostek one se smiju samo tamo ugraditi.

Kako su turbine završile na Krimu?

Sumnjalo se još 2015. da bi Rusi mogli zaobići sankcije. Ruski ekonomski magazin Vedomosti je izvještavao da je narudžba turbina za centralu u Tamanu bila prevara i da je turbine kasnije trebalo tajno prebaciti u Sevastopolj.

Nakon aneksije Krima na tom poluotoku nedostaje energije, a isporuke s ukrajinskog kopna su obustavljene. Jedno od obećanja ruske vlade je bilo da će brzo prevladati te prepreke. No, u Rusiji danas nitko nije u stanju proizvesti tako velike turbine, a alternative gotovo da nema. Navodno se Rostek raspitivao kod iranskog proizvođača turbina, ali sa Siemensovom licencom, ali je posao propao zbog toga što se "u više tehničkih i komercijalnih pitanja nisu mogli složiti", priopćeno je iz Rosteka.

Spor između Siemensa i Rosteka

Priča o plinskim turbinama je vrlo različita ovisno o tomu radi li se o gledištu ruske mušterije i njemačkog proizvođača. U jednom priopćenju za tisak iz studenog 2016. ruski partneri su prebacili Siemensu da je odložio isporuku pojedinačnih dijelova za turbine. Rostek, kojim rukovodi stari Putinov prijatelj Sergej Čemesov, istovremeno je prijetio Siemensu protjerivanjem s ruskog tržišta.

Siemens je naglasio da je još u rujnu 2016. došao do informacija iz kojih je bilo vidljivo da je ruska strana razmatrala kršenje ugovora. "Kada smo vidjeli da je izgradnja centrale u Tamanu na ledu, obustavili smo sve isporuke", priopćeno je DW-u iz sjedišta Siemensove centrale u Münchenu.

Rad na vlastiti rizik

Vrlo je vjerojatno da su Siemensove plinske turbine, s nekim ruskim komponentama, ugrađene u elektranu na Krimu bez garancija proizvođača. "Siemens u principu na osnovu vlastite stručne procjene jamči instalaciju i održavanje, ali ovaj put to nećemo učiniti", priopćeno je iz Siemensa. Na pitanje hoće li turbine i usprkos tomu funkcionirati u Siemensu kažu: to bi bilo isto kao i nagađati o budućnosti jednog automobila kada nemate ništa drugo osim motora.

Za ugradnju i održavanje plinskih turbina angažiran je s ruske strane jedan drugi Joint-Venture u kojem i Siemens ima udjela. No, Siemens kaže da to želi spriječiti.

Što prijeti Siemensu?

Afera s turbinama je u međuvremenu dostigla i političku razinu. "Na Krimu su turbine ruske proizvodnje", tvrdio je prije nekoliko dana glasnogovornik Vladimira Putina. A državni koncern Rostek je proširio tezu da su turbine, koje se trenutno nalaze na poluotoku, 'kupljene iz druge ruke' i da su ih 'ruski stručnjaci modernizirali'. U Siemensu sumnjaju u to postoji li uopće tržište za prodaju polovnih dijelova te vrste.

Siemens se u međuvremenu bori protiv dojma da je bio nemaran ili naivan. "Mi nismo ignorirali rizik da bi naši proizvodi mogli završiti na Krimu, nego smo se aktivno protiv toga borili", rekao je predstavnik ovog koncerna za DW. Siemens također ne vjeruje da bi moguća indirektna kršenja embarga EU-a mogla da ovom minhenskom koncernu prouzročiti nevolje. Zbog afere oko turbina Siemens je u bliskom kontaktu s njemačkim vlastima, kazao je predstavnik Siemensa za DW. Na pitanje strahuje li koncern da bi mogao pasti u nemilost Kremlja kažu: "S tom ocjenom bismo ipak morali sačekati."