Shakespeare s Hindukuša
15. lipnja 2012"Što sada: hoćemo li nastaviti s probama ili ćemo napraviti pauzu?", pita Roger Granville. On ima 23 godine, dolazi iz Londona i stalno se smješka, ništa ga ne može izbaciti iz takta. A zapravo bi trebao biti na rubu živčanog sloma: dva člana njegove kazališne skupine nisu došla u Njemačku - jedan glumac iz obiteljskih razloga, druga glumica jer nije dobila vizu. A do premijere na Shakespeareovom festivalu u njemačkom Neussu je ostalo praktički još nekoliko sati. Tko će sada preuzeti uloge članova skupine koji nisu tu? Treba li sada održati tiskovnu konferenciju? Ili se prvo slikati?
Roger Granville od kolovoza 2011. radi kao producent sa skupinom Rah-e-Sabs. U to je, kaže sa smješkom, "uletio" sasvim slučajno. I dodaje: za to je kriva Corinne. Radi se o Corinne Jaber, njemačko-sirijskoj redateljici. Ali Roger ne žali da je ušao u suradnju s grupom iz Afganistana. Corinne Jaber je pak sama glumica i 2005. je htjela upoznati svoje kolege u Afganistanu. No, od tada je opsjednuta jednom temom: Afganistan i Shakespeare. Kakve veze imaju jedan s drugim? "Mnogo ljudi zaboravlja da se radnja većine Shakespearovih komada ne odigrava u Engleskoj. 'Komedija zabluda' se izvorno odigrava u Grčkoj, ostali komadi u Italiji", podsjeća Corinne Jaber.
Duh jači od bombi
Shakespeare je univerzalan i bezvremenski, može se uklopiti u svaku kulturu, kaže redateljica. A sadržaj ovoga komada: jedan otac traži svoju obitelj za koju misli da je izgubio - dobro se uklapa u tužnu stvarnost Afganistana. No, tim crnim mislima se trenutno glumačka skupina iz Kabula ne bavi. Njezini članovi pričaju viceve, smiju se, oblače dres njemačke nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu....
Zapravo su usred termina za foto-shooting. Novinari bi trebali dobiti priliku da ih uhvate u nekoliko poza - ptičica, klik i gotovo. No, ispostavlja se da je to nemoguće. Afganistanski temperament to ne dozvoljava: iz foto-shootinga spontano se razvija koncert. Pritom glumci s Hindukuša zapravo nemaju baš puno razloga za veselje. Igrati Shakespeare u njihovoj domovini znači biti prilično hrabar. Dvorana u kojoj održavaju probe je, na primjer, u jednom terorističkom napadu devastirana. Zbog straha od novih incidenata probe za aktualnu predstavu su održane u Indiji.
Gluma jača od straha
Većina članova skupine živi u Kabulu. Parwin Mushtahel ne. Njezin suprug je ubijen, ona sama je dobijala prijeteća pisma i na kraju je pobjegla u Kanadu. No, unatoč tome, nije izgubila vedrinu. "Gluma je moja strast. Kada glumim, osjećam se nepobjedivom. Zbog te ljubavi sam izgubila i muža. On je ubijen, jer sam ja radila na televiziji, na filmu i u kazalištu", priča Parwin Mushtahel koja je jednom bila proglašena glumicom godine. "Ima onih koji sve uništavaju. Oni su neprijatelji naše kulture. Afganistansko stavnovništvo, pogotovo mladi ljudi, jako vole kazalište. Ja sam ponosna da sudjelujem u ovoj produkciji" - sve to Parwin Mushtahel govori vrlo pribrano, bez prkosa.
U Afganistanu postoji i život oko rata
Na taj način skupina Rah-e-Sabs postaje veleposlanik jednog drukčijeg Afganistana. To je Abdulhaqu Haqjoou, glavnom muškom glumcu u predstavi, jako važno: "Ja radim u Afganistanu, imam tamo obitelj i sretan sam. Mi igramo u Afganistanu komade, režiramo ih i sami u njima glumimo. Mi idemo na turneje u različite gradove Afganistana i igramo predstave za odrasle i djecu. Nasmijavamo ih. Ali na žalost ljudi ovdje misle da u Afganistanu postoji rat i ništa drugo."
Rah-e-Sabs je malo kazališno čudo. Iako skupina igra predstave na svom materinjem jeziku - dariju - s engleskim titlovima, 450 ljudi u publici potpuno je omađijano. Na pitanje kako objašnjavaju činjenicu da je publika u Neussu i nekoliko dana prije toga u Londonu s takvim oduševljenjem primila komad, glumac Sjah Mamnoon Maqsudi odgovara skromno:
"Siguran sam da gledatelji poznaju Shakespearea, to im se moglo vidjeti na licima, da poznaju njegove drame. Pomogao im je i naš scensi izričaj, komika komada i, naravno, titlovi. Ja sam vrlo zahvalan ljudima koji su se podvrgnuli takvom naporu da gledaju predstavu na dariju."
Ljude koje je Shakespeare u interpretaciji skupine iz Afganistana oduševio otišli su kući s jednom drukčijom slikom Afganistana. Oni sada, na primjer, znaju da je Rah-e-Sabs tračak nade kakvih ima i na Hindukušu.