1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Seksualno uznemiravanje na poslu - rašireno i u Njemačkoj

Jerko Bakotin20. srpnja 2012

Unatoč dobrom zakondavstvu u Njemačkoj, po nekim studijama je čak šokantnih 72 posto žena doživjelo seksualno uznemiravanje na radnom mjestu. "Žena je ta koja odlučuje gdje je granica", kažu stručnjaci.

https://p.dw.com/p/15b9J
Sexuelle Belästigung am Arbeitsplatz. Gestellte Aufnahme vom 07.03.2005 in Frankfurt am Main. Foto: Heiko Wolfraum +++(c) dpa - Report+++
Symbolbild sexuelle BelästigungFoto: picture-alliance/dpa

Vicevi, dvosmislene geste i aluzije, predatorski pogledi, dobacivanja, neželjeno dodirivanje, neukusno komentiranje nečijeg izgleda, pozivi van radnog vremena, na posljetku i tjelesno nasilje te psihološki problemi. Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu zasigurno je asocijacija koja se prije veže uz zemlje s mačističkom i patrijarhalnom kulturom, međutim, 22 posto žena u Njemačkoj doživjelo je takvo iskustvo barem jednom u životu, pokazuje studija Saveznog ministarstva za obitelj, starije, žene i mlade.

Još su dramatičniji rezultati jedne druge studije, koju je pred dvadesetak godina izradila grupa stručnjaka iz Dortmunda. Po njoj je čak šokantnih 72 posto žena doživjelo seksualno uznemiravanje na poslu. Svaku petu su - naravno, protiv njene volje - dodirivali po grudima, svaka deseta dobivala je ponude za spolni odnos, a gotovo svaka trideseta je na njega prisiljena. Iz svega toga proizlazi da je i u po mnogo čemu najnaprednijoj članici Europske unije odnos prema ženama i te kako problematičan.

Najveći problem je što se još uvijek veliki broj žena ne usuđuje prijaviti nasilje, često iz straha od ismijavanja te činjenica da muškarci uglavnom nisu ni svjesni da njihove kolegice „nevine šale“ mogu doživjeti kao omalovažavanje ili uznemiravanje. Ista studija iz Dortmunda tvrdi i da su u gotovo 70 posto slučajeva počinitelji oženjeni muškarci, dakle ni u kom slučaju "perverzni" nego "posve normalni tipovi". Zanimljivo je i da su u otprilike 10 posto slučajeva žrtve sami muškarci, no oni su i onda gotovo uvijek počinitelji.

"Cilj nije prognati seksualnost s radnog mjesta"
"Cilj nije prognati seksualnost s radnog mjesta"Foto: picture-alliance/dpa/dpaweb

"Svijet u kojem živimo je muški svijet"

"Svijet u kojem živimo je muški svijet. Još uvijek je u prosječnom svjetonazoru, negdje u dubokim korijenima, prisutno mnogo toga što bismo mogli nazvati seksizmom“, kaže Bettina Burkhardt, povjerenica za ravnopravnost Deutsche Wellea. U Njemačkoj su, naime, sve javne institucije i tvrtke dužne imati povjerenicu – u pravilu je na tom mjestu žena – kojoj se svatko može obratiti osjeti li se ugroženim. "Još uvijek jako malo toga izlazi na površinu. Žene se boje prijaviti uznemiravanje, strah ih je da će ispasti smiješne. S druge strane, njemački pravni sustav pruža prilično dobru osnovu za zaštitu od uznemiravanja. Osim samog Ustava, sprječavanjem seksualnog nasilja bave se barem još tri zakona. Važno je reći da je posve drugačija situacija kada se zaposlenica zbog zlostavljanja nadređenom obraća sama od one kada ima potporu povjerenice“, nastavlja Burkhardt. Osim toga, povjerenice stoje izvan bilo kakve hijerarhije u tvrtki i imaju direktan pristup ravnatelju.

"Žena je ta koja postavlja granicu"

No gdje je granica između samo nedužnog koketiranja – pa i onog koje za cilj ima nešto više – i seksizma? Riječ je o djelomice sivom području, naime, ono što bi jednoj osobi bilo u redu, drugoj je debelo prešlo granice dobrog ukusa. Naravno, ovdje ne govorimo o situacijama za koje je od prve jasno da se radi o zlostavljanju. Također, nije svejedno da li je riječ o kolegi ili o nadređenom koji u odnosu na ženu stoji u poziciji moći kojom bi je mogao ucjenjivati.

"Najvažnije je da je žena ta koja postavlja granicu što je za nju previše. Nikako se ne mora raditi samo o tjelesnom nasilju, može to, na primjer, biti i erotski kalendar na zidu“. Međutim, njemački Savezni radni sud u jednoj presudi otišao je i dalje, ustvrdivši da „zabuna“ ili „greška u koracima“ ne štiti počinitelja od kazne. Po shvaćanju suda, nije žena ta koja je nužno morala iskazati svoje protivljenje, dovoljno je da je počinitelj mogao pretpostaviti da njegovi komentari mogu biti shvaćeni kao uvredljivi.

Cilj nije prognati seksualnost

Situaciju komplicira i činjenica da u isto vrijeme, kaže Burkhardt, cilj zakonodavstva nije u potpunosti prognati seksualnost s radnog mjesta, što je, uostalom, propisima vjerojatno i nemoguće postići. Osim toga, treba se prisjetiti da u današnje vrijeme poprilično veliki broj partnerskih veza nastaje upravo na radnom mjestu.

"Svakako da postoji prostor u kojem možemo i na poslu dijeliti komplimente te ostvarivati interakciju kao muškarci i žene. Ideja nije stvoriti deseksualiziranu atmosferu, nego stvoriti mehanizme koji ženama omogućuju da definiraju granicu zlostavljanja te koji ih mogu zaštititi u slučaju da se osjete žrtvama“, naglašava naša sugovornica.

Što bi se, dakle, u idealnom slučaju dogodilo da zaposlenica u njemačkoj tvrtci prijavi zlostavljanje nadređenom? Naravno, to ovisi o težini prekršaja. U slučaju da je riječ o blažem obliku uznemiravanja, prekršitelj bi – samo jednom – dobio verbalnu opomenu. Ukoliko bi se ponovilo, izrekla bi mu se pismena opomena, s time da tri pisane opomene znače otkaz. U isto vrijeme, za ozbiljan seksualni napad – s time da se ne mora nužno raditi o silovanju, dovoljno je da se žena osjeti napadnutom ili stjeranom u kut – moguće je nekog otpustiti bez upozorenja i bez tromjesečnog otkaznog roka.

Svaka peta žena doživjela je dodirivanje po grudima, svaka trideseta je silovana
Svaka peta žena doživjela je dodirivanje po grudima, svaka trideseta je silovanaFoto: BilderBox

Važnost efikasnih mehanizama zaštite

Ipak, rezultati spomenute studije pokazuju da predstoji još dalek put. Inače, stručnjaci kao zanimanja u kojima postoji posebno veliki rizik od nasilja navode, primjerice, kućne pomoćnice ili čistačice, dakle poslove koje žene obavljaju izolirane i u privatnim kućama, a prilično su ugrožene i medicinske sestre. Položaj žena otežava i ekonomska kriza, jer nije svejedno da li se šef okomio na mladu praktikanticu bez čvrstog ugovora i teškim izgledima da pronađe novo zaposlenje, ili na radnicu sa sigurnim radnim mjestom.

"Promjena mentaliteta ide vrlo polagano. Seksizam nije u njemačkom društvu radikalno manje prisutan nego li u nekim drugima. No stvar je u tome da s uvođenjem efikasnih mehanizama malo po malo mijenjate svijest. Kao što je, na primjer, bilo sa sigurnosnim pojasevima u automobilu – u početku se nitko nije vezivao, no nakon dugotrajnih zakonskih odredbi, sada bi ljudi to vrlo vjerojatno radili i bez propisa“, tvrdi Burkhardt. Za kraj, možemo samo citirati brošuru Saarlandskog Ureda za ravnopravnost: "Seksualno je uznemiravanje na radnom mjestu u prvom redu stvar zloupotrebe moći te izraz generalnog omalovažavanja žena u našem društvu. To je oblik seksualnog nasilja i takvim ga treba promatrati".