Seksualna zlostavljanja i odgovornost bivšeg pape

Bivši papa Benedikt XVI., Joseph Ratzinger (95), je u vrijeme dok je bio na poziciji nadbiskupa minhenskog i frajzinškog (1977.-1982.) u barem četiri konkretna slučaja povezana sa seksualnim zlostavljanjem maloljetnika pogrešno postupao, a njegove tvrdnje da nije ništa znao o posebno ozbiljnom slučaju svećenika Petera H. su malo vjerojatne - to se tvrdi u danas (20.1.) predstavljenom izvještaju minhenske odvjetničke kancelarije "Westphal Spilker Wastl" (WSW). Na istraživanju o „seksualnom zlostavljanju maloljetnih osoba i odraslih štićenika“ u Nadbiskupiji München-Freising se radilo godinama. Istraživano je razdoblje od 1945. do 2019.

Kada se radi o Ratzingeru, njemu se između ostalog predbacuje da je dvojicu svećenika, koji su zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnika bili pravomoćno osuđeni pred sudovima, ostavio u službi i to kao dušobrižnike. U okviru i mogućnosti crkvenog prava protiv njih nije poduzeto ništa, a naspram žrtava nije bilo nikakve brige. 

Odgovornost trojice kardinala

München je veoma važna i jedna od financijski najjačih biskupija u Njemačkoj. Iz istraženog razdoblja, koje je šire od dosadašnjih studija, još uvijek su u životu tri nadbiskupa, koji su svi bili kardinali ili su to još uvijek.

Papa emeritus, koji nakon povlačenja s trona svetog Petra ima još samo svoje svjetovno ime Joseph Ratzinger, a izborom na funkciju pape je izgubio i svoju kardinalsku titulu, nadbiskupijom je upravljao od 1977. do 1982.

Nakon njega je došao kardinal Friedrich Wetter (93), koji je na toj poziciji ostao do 2008, a od tada Nadbiskupiju München-Freising vodi kardinal Reinhard Marx. On je od 2014. do 2020. bio predsjedavajući i Biskupskoj konferenciji Njemačke. Svaki biskup je odgovoran za ono što se događa u njegovoj biskupiji.

Da podsjetimo: početkom 2011. zahvaljujući hrabrosti trojice nekadašnjih učenika berlinskog Canisius koledža, jedne jezuitske škole, razotkriveno je seksualno zlostavljanje u crkvi širokih razmjera. Zločini koje su počinili ljudi iz redova crkve, s ogromnim brojem žrtava, tada su već uveliko bili poznati iz Irske i Sjedinjenih Američkih Država, a kasnije je uslijedio niz drugih zemalja. Njemački biskupi od 2011. pokušavaju se s time suočiti, ali pri tom ne prepuštaju kontrolu i obradu dokumenata državi.

Na tragu počinilaca preko personalnih akata

Eksperti iz različitih institucija su od 2014. do 2018. istraživali personalne dokumente njemačkih biskupija u razdoblju od 1946. do 2014. Ali, nije se mogao imati uvid u sve spise. Osim toga je u nekim slučajevima dokumentacija bila nepotpuna.

Stručnjaci su na kraju priopćili da je 4,4 posto svećenika čiji su dosjei pregledani bilo osumnjičeno za sekusalno zlostavljanje. Otprilike više nego svaki 23. svećenik. Bilo je govora o najmanje 3.677 žrtava i 1.670 svećenika i drugih crkvenih ljudi, koji se smatraju počiniteljima.

Od tada su dobre dvije trećine od 27 njemačkih biskupija počele s izradom studija, od kojih su neke već objavljene. I stalno se otkrivaju novi slučajevi zlostavljanja, koji prema njemačkom pravu nisu zastarjeli i onda se njima dalje bave pravosudni organi. Nerijetko novinari zajedno sa žrtvama otkrivaju nove slučajeve.

Dosje u kardinalovom „ormaru za otrove"

Kelnska nadbiskupija izazvala je nacionalnu pometnju tijekom rada na jednoj studiji o stanju na tom području. Raniji konzervativni kardinal Joachim Meisner, koji je do 2014. bio na funkciji, a umro je 2017., čuvao je dokumente svećenika, koji su činili zločine, u dosjeu pod nazivom „Braća u magli“ u jednom „ormaru za otrove“. I to mimo personalnih dokumenata biskupije. A kada je studija bila gotova, Meisnerov nasljednik kardinal Rainer Maria Woelki ju nije želio objaviti, dok se ne prepravi. To je rezultiralo ogromnim nepovjerenjem prema kardinalu i instituciji Crkve općenito, velik broj ljudi je napustio Katoličku crkvu u Njemačkoj.

Pred sudom u Kölnu je u tijeku je proces protiv jednog 70-godišnjeg svećenika, koji je seksualno zlostavljao djecu i dugo nije bio zaustavljen. Na sudu su se, i ovog tjedna, kao svjedoci morali pojaviti visoki dužnosnici nadbiskupije, kao i jedan aktivni nadbiskup. I ponovo se radi o njihovoj odgovornosti, a možda i o krivici.

Svećenik, o kojem je riječ u studiju iz Münchena je Peter H. iz biskupije Essen. Ova biskupija ga je željela ukloniti jer je seksualno zlostavljao ministrante. Tako je još 1980., za vrijeme nadbiskupa Ratzingera, molila Nadbiskupiju München-Freising da prihvati pedofilnog svećenika. Trebao je ići na terapiju.

H. tada prelazi u Bavarsku, no tamo ubrzo ponovo počinje raditi kao dušobrižnik i ponovo zlostavlja djecu. 1986. ga osuđuje jedan državni sud. Nadbiskupija ga potom prebacuje na drugo radno mjesto. A on nastavlja po starom i s ponovnim zlostavljanjima, što je postalo poznato tek 2000. godine. Peter H. danas živi u svojoj matičnoj Biskupiji Essen. Ovaj svećenik je seksualno zlostavljao ukupno najmanje 28 maloljetnih lica.

"Ranžirna stanica" za svećenike koji su činili zločine

Primjer Petera H. osvjetljava način odnošenja značajnog broja njemačkih biskupa posljednjih desetljeća sa svećenicima koji su počinili krivična djela. Njih se, nakon što bi optužbe postale glasne, ili prebacili na drugo radno mjesto unutar iste biskupije, ili premjestili u neku drugu biskupiju. Stručnjaci za kanonsko pravo govore o „ranžirnoj stanici“, koja je funkcionirala godinama.

U danas (20.1.) predstavljenoj studiji se postavčlja i pitanje odgovornosti za to što je ovaj svećenik iz Essena prebačen u Bavarsku, gdje je ponovo radio kao dušebrižnik. Joseph Ratzingerb tvrdi da o njegovoj kriminalnoj prošlosti nije ništa znao, te da nije sudjelovao na jednom sastanku na kojem je o tome bilo riječi. No odvjetnici smatraju da je to malo vjerojatno, budući se u protokolima s tog sastanka Ratzinger na više mjesta spominje. 

S obzirom da se radi o nadležnosti i mogućoj odgovornosti kardinala Ratzingera, kasnijeg pape Benedikta XVI (2005.-2013.), ovaj proces s velikim zanimanjem prate ne samo njemački novinari, ili oni iz Rima. Jer, onog trenutka kada bude objavljeno nešto o Ratzingeru, o tome će se sigurno izvještavati na desetine različitih jezika.

Sam Ratzinger, kako je priopćeno prošlog tjedna, dostavio je odvjetničkom uredu „Westpfahl Spilker Wastl“, izjavu na 82 stranice. Uz dozvolu Ratzingera će i ta njegova izjava biti objavljenja zajedno s cijelim izvještajem. 

"Uništeno životno djelo Ratzingera"

U prvoj reakciji nakon objavljivanja studije je stručnjak za crkveno pravo iz Münstera, Thomas Schüller, izjavio da je ovime uništeno životno djelo pape Benedikta XVI. "Strašno je to laganje, to govorenje neistine od strane Josepha Ratzingera", izjavio je Schüller Bavarskom radiju. "On je razorio svoje vlastito životno djelo".

Žrtve seksualnog zlostavljanja s pomiješanim osjećanjima gledaju na novu studiju. Glasnogovornik grupe žrtava „Četvrtasti stol“, Matthias Katsch za DW je izjavio da se radi o „beskonačnoj priči“. „Jer, biskupi nisu željeli iz svojih ruku prepustiti kontrolu odvjetničkim uredima koje su sami angažirali. A i minhenska studija je jedan takav „naručeni posao“.

Katsch se pita „kada će konačno bavarski parlament i njemački Bundestag uvidjeti, da se ne smije dopustiti da crkva sama radi na rasvjetljavanju ovih slučajeva“.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu