Euro Merkel

Njemačka kancelarka i francuski predsjednik predstavljaju dvije najvažnije zemlje eurozone, dakle društvo od 17 članica Europske unije u kojima je kao platežno sredstvo na snazi euro. Izjave ovo dvoje političara ima posebnu težinu. Trenutno vrlo osjetljiva tržišta kapitala reagiraju i na najmanji signal. Samo nekoliko dana nakon dramatičnih srozavanja vrijednosti svjetskih tržišta vrijednosnim papirima i špekulacija burzovnih mešetara na račun Francuske, Italije i Španjolske, pomalo izgubljeni duet se sastao kako bi pronašao nove odgovore za izlazak iz nezgodne situacije, kako bi stekao povjerenje tržišta i na kraju demonstrirao zajedništvo.

Susret Merkel-Sarkozy, za kojeg su organizatori ustrajali na tomu da ga se ne naziva kriznim sastankom, od samog početka nije stajao pod sretnim zvijezdama. Nekoliko sati prije njegovog održavanja ekonomski instituti su objavili da rastuće njemačko gospodarstvo gubi na brzini i ne raste onom brzinom kako se to od njega očekuje. Francusko gospodarstvo je ionako već u fazi stagnacije. U slučaju da eurozona odsklizne u recesiju, dužnička kriza bi se mogla dodatno pogoršati. Što mogu u takvoj situaciji jedna kancelarka i jedan predsjednik učiniti posebice ako se uzmu u obzir velika očekivanja od njihovog susreta? Zapravo toliko su bila velika da je na kraju moglo uslijediti samo razočaranje.

Već je unaprijed bilo jasno da Merkel i Sarkozy ne mogu ponuditi recepte za rješenje krize. Umjesto toga su, s malim promjenama, ponovili ono što su već zaključili na Euro-summitu krajem srpnja. Instrumenti za podizanje kredita unutar eurozone će biti prošireni i stabilizirani. Gospodarska i financijska politika bi trebala biti bolje koordinirana. Nacionalni budžeti bi trebali biti uravnoteženi. Zemlje eurozone uvode novu radnu grupu koja bi se trebala redovito sastajati. I na kraju: sve zemlje eurozone bi u vlastite ustave trebale ugradti tzv. kočnicu za zaduženja, dakle obvezati se da neće stvarati nove dugove. I to je sve.

Euro obveznice, dakle zajedničke obveznice zemalja eurozone, kancelarka i predsjednik su odbili. "One bi mogle biti uvedene negdje na kraju europskog integracijskog procesa ali ne usred krize", smatra Sarkozy. To je jasno odbijanje koje se međutim neće svidjeti tržištima kapitala.

O euro obveznicama, koje tržišta navodno tako željno očekuju, raspravlja se u Njemačkoj žestoko, čak i unutar vodeće demokršćansko-liberalne koalicije Angele Merkel. Ministri financija i gospodarstva ih odbijaju, oporba zagovara njihovo uvođenje. Ekonomisti, i teoretičari i praktičari, nisu jedinstveni u ocjeni svrsishodnosti euro obveznica u procesu rješavanje krize: slabe li one Njemačku ili su ključ za trajno rješenje krize. Nitko ne može dati jasan odgovor na to pitanje. Pritom ulogu igra i jedna procjena predstavnika Deutsche Bank koja je još u srpnju u Bruxellesu, kao da se to samo po sebi podrazumjeva, sudjelovala u pregovorima ali i u donošenju odluka. Glavni ekonom Deutsche Bank je uoči susreta Merkel-Sarkozy u utorak još jednom iznio mišljenje kako euro obveznice nisu dobre. Za prvu ruku mu možemo vjerovati jer ipak njegova banka ovisi o odlukama europskih političara.

Ono što su Merkel i Sarkozy dogovorili u utorak (16.8.) u Parizu neće baš previše impresionirati moćna financijska tržišta. Niti 24 sati poslije sastanka špekulacije na račun francuskih i njemačkih obveznica su se pojačale. Sada je ponovno na potezu Europske unija. Može se očekivati novi summit u rujnu. Kod kuće kancelarku očekuje puno posla: parlament mora prvo potvrditi odluke donesene na summitu u srpnju a i rasprava o euro obveznicama zasigurno neće posustati. Ukoliko kancelarka popusti pritiscima i da zeleno svjetlo spornim papirima to će zasigurno značiti raspad njezine koalicijske vlade.

Uvođenje euro obveznica bi predstavljao posljlednji korak prema čistom savezu u kojem jedan garantira za drugoga. No za postizanje takvog stanja bilo bi potrebno mijenjati Lisabonski ugovor ali i njemački Ustav. Pritom je jedan oblik ovakvog saveza već dogovoren. "Zaštitni kišobran" je mjera koja od rješenja euro obveznica nije previše udaljen.

Autor: Bernd Riegert (N. Kreizer)

Odg. ur.: A. Legović