Sarajevski kafići u rukama offshore-kompanija

Deutsche Welle: Gospodine Dizdareviću, vjerujete li da će kroz aferu "Panama papers" na vidjelo izaći i podaci za neke offshore-kompanije koje djeluju u BiH?

Eldar Dizdarević: Prije svega treba naglasiti činjenicu da je afera “Panama papers” samo kap vode u oceanu. Procurili su podaci iz jednog odvjetničkog ureda od stotinu, možda i tisuću takvih u Panami, a to je jedna od stotinjak država u svijetu gdje se može osnovati offshore-kompanija. Znači da čak i ako nema građana BiH u samim Panamskim papirima, to ne znači da oni nisu aktivni kroz neke offshore-kompanije koje se u njima ne spominju.

Samo posjedovanje offshore-kompanije nije ilegalno. Zbog čega onda ovaj slučaj privlači toliku pozornost javnosti?

Točno, posjedovanje offshore-komapnije nije ilegalno. Ipak, čitav način poslovanja koji se odvija preko tih kompanija je, ovo naglašavam pod znacima navoda, “legalni način izbjegavanja plaćanja poreza”. Znači, ako netko u nekoj zemlji ima registriranu offshore-kompaniju, on, prema zakonima te zemlje, ne mora plaćati porez ako ne posluje na njezinom teritoriju. Njega za plaćanje poreza može teretiti samo zemlja odakle on dolazi, a praktično je nemoguće saznati tko je taj tko je vlasnik offshore-kompanije. Jedini način je da procure informacije iz nekog odvjetničkog ureda koji je i posredovao prilikom osnivanja, što se upravo događa u aferi “Panama papers”. Javnosti su poznata samo imena odvjetnika posrednika, ali ne i imena onih koji su skriveni iza svega toga. Zbog toga je ova afera toliko i značajna jer je ovo prvi put da se saznaju imena pravih vlasnika tih kompanija.

Kako uopće funkcionira taj sustav uz čiju pomoć se izbjegava plaćanje poreza?

Princip je jednostavan. Na primjer postoji kompanija A iz Bosne i Hercegovine. Ona, na primjer, osnuje u Panami offshore-kompaniju B. Prema zakonima Paname, kompanija A se ne nalazi u bilo kakvim podacima, odnosno registrima te zemlje, dakle ne vidi se da je ona vlasnik kompanije B. Kao vlasnici kompanije B se pojavljuju odvjetnici iz Paname. Nakon toga kompanija B pošalje neki fiktivni račun kompaniji A u BiH koja i izvrši plaćanje.

Ovdje u BiH svi znaju da se radi o offshore-kompaniji na čiji račun se prelijevaju sredstva, ali je vrlo teško bilo što dokazati. To je praktično nemoguće jer zakoni zemalja u kojime se osnivaju te kompanije dozvoljavaju da se ne pojavljuju imena stvarnih vlasnika u papirima. Sav prihod koji ode iz kompanije A u kompaniju B nije oporezovan unutar BiH, a zakoni u zemlji gdje je registrirana ta druga firma su takvi da nema oporezivanja tih sredstava. Upravo to je, recimo, slučaj sa sada već bivšim premijerom Islanda. On je imao registriranu offshore-kompaniju u Panami. Porezni organi Islanda nisu ni znali da njihov vlastiti premijer posluje preko te firme.

Koliko su offshore-kompanije aktivne u samoj BiH?

Kod nas se, nažalost, pogrešno misli da one nisu aktivne. Ja imam informaciju o nekih stotinjak firmi u BiH čiji su osnivači offshore-kompanije za koje se ne zna tko stoji iza njih. Offshore kompanije se ovdje pojavljuju kao osnivači i kupci firmi u BiH. Te domaće firme, naravno, posluju ovdje, ali imaju i poslovne veze sa svojim osnivačima. Spektar takvih firmi u BiH je vrlo širok, od banaka, od vrlo velikih do malih firmi. Za mene je bilo veliko iznenađenje kada sam otkrio da ima par kafića u Sarajevu čiji su osnivači offshore-kompanije iz SAD-a ili nekih drugih zemalja. Vjerovali ili ne, jedno vrijeme je postojala čak i jedna ćevabdžinica čiji je osnivač bila offshore-kompanija iz američke savezne države Delaware.

Koliko bosansko-hercegovačke vlasti imaju uvida u poslovanje i kontrolu poslovanja takvih kompanija?

Vlasti BiH mogu nadgledati poslovanje firmi u BiH. U slučaju da postoji sumnja u legalnost poslovanja s nekom offshore-kompanijom, bh. vlasti mogu poslati upit državi u kojoj je ona registrirana. Međutim, prema zakonima tih drugih zemalja, dopušteno je registriranje, a da se nigdje ne spominje ime stvarnog vlasnika, financijske knjige nisu dostupne vlastima drugih zemalja. Nemoguće je da BiH sazna tko je vlasnik neke kompanije, nebitno je li ona registrirana u Panami, Luksemburgu, na Kajmanskim otocima ili bilo gdje drugdje. Jedini mogući način da se to dogodi je da te informacije procure u javnost na neki drugi način, što se upravo sada događa. Povrh svega, postoji i mnoštvo slučajeva gdje, recimo, jedan čovjek kupi kompaniju u Hong Kongu. Ta kompanija potom osnuje neku drugu na Kajmanskom otoku, koja onda postaje osnivač kompanije u SAD-u. I tako redom dvadeset kompanija u dvadeset država, a na kraju se ona prva proda zadnjoj kompaniji u lancu. Čak i da krenete istraživati, to je praktično nemoguće otpetljati.

Praktično, to znači da u BiH kapital može unijeti bilo tko, a da se ne zna podrijetlo novca?

Naravno. I to nije slučaj samo s BiH. To možete uraditi manje-više svuda u svijetu, osim u nekolicini razvijenih država poput SAD-a, koje vode računa o podrijetlu kapitala, mada i same Sjedinjene Države dozvoljavaju da se na njihovom teritoriju osnuju offshore-kompanije. Što se ulaska stranog kapitala u BiH tiče, prije izvjesnog vremena ste tako imali slučaj preuzimanja Bosnalijeka u kojem je veliki paket dionica kupila firma Haden. Tada je čak i ministar industrije, rudarstva i energije vlade Federacije BiH Erdal Trhulj izjavio da ne zna tko stoji iza toga, tko je vlasnik firme Haden iz Luksemburga.

Je li uopće moguće promijeniti zakone da se omogući transparentno poslovanje?

To nije problem koji ima samo BiH, imaju ga i mnogo veće i privredno razvijenije države. Uzrok svemu je taj koncept offshore-kompanija, koji je namješten tako da su ljudi koji se bave, opet pod navodnicima, “legalnim izbjegavanjem plaćanja poreza”, otprilike uvijek jedno dvadeset godina ispred onih koji se bave borbom protiv toga. Ne znači, naravno, da se sve offshore-kompanije bave nelegalnim radnjama, ali čitav koncept otvara mogućnost ljudima koji to žele, da to i čine i da im je to praktično nemoguće dokazati.

Eldar Dizdarević je ekonomski analitičar koji kao kolumnist piše za internet-magazin Dani i za Oslobođenje. Članke je pisao i za Business Central Europe magazin, The Economist Group (London), Fleet News Europe, Financial Internet portal (Kuala Lumpur), Poslovni tjednik (Zagreb) i druge. Predsjednik je Udruženja za razvoj financijske kulture Beta.ba iz Sarajeva.