SAD-u hitno potrebna terapija

Angela Merkel, školski primjer samokontrole i majstorica u tome da se koristi uravnoteženim riječnikom, sada očito i ona pred očima vidi samo „crvenu boju“. Psiholozi bi rekli da je prag njezine tolerancije prijeđen a to otkriva i izbor njezinih riječi. Prisluškivanje njezina mobitela je "potpuno neprihvatljivo" i čini "ogromno narušavanje povjerenja" i to među bliskim prijateljima.

Ta ista Angela Merkel je prije nekoliko mjeseci detalje o američkoj praksi prisluškivanja demantirala upravo razdražujuće blago. Više od apela, odaslanih na adresu Washingtona, u kojima se moli za cjelokupno pojašnjenje –nije se moglo čuti. U konačnici je cijela afera, koju je bivši zaposlenik američke tajne službe Edward Snowden tako spektakularno otkrio, završila „u svakodnevnim političkim poslovima“.

Prekoračenje tabu zone

No njemačka kancelarka je sada bijesna. Moglo bi joj se podmetnuti da ima dvostruka mjerila - na jednoj strani prema anonimnoj masi tisuća njemačkih građana koji su žrtve prisluškivanja, na drugoj strani prema vlastitom mobitelu, sredstvu komunikacije njemačke kancelarke. Ne, ovdje je ipak riječ o prekoračenju dodatne tabu zone. Kao njemačka kancelarka Angela Merkel je kreatorica njemačke politike. Nju špijunirati je jednako jednom neprijateljskom činu. Ipak, ovdje nije riječ o neprijatelju, koji poseže za oružjem zvanim prisluškivanje, ovdje je riječ o prijatelju. I upravo to je posebno delikatno.

Špijunaža, vjerojatno druga po veličina "industrijska grana" na svijetu, bila je konstantni sastavni dio Hladnog rata. Očito je da zanat, koji se odvija u tajnosti, i sada bilježi svoj rast. Ono što se promijenilo je prepoznavanje pošiljatelja. Zašto su mi potrebni neprijatelji, kad mi ni prijatelji ne vjeruju? Nitko se ne bi mogao ozbiljno naljutiti kada bi Moskva ili Peking pokušavali doći do naših političkih i ekonomskih planova. Mi čak prešučujući polazimo od toga da je to zapravo tako. No ponašanje Washingtona pogađa brojna njemačka pravila.

Kao prvo špijuniranje građana predstavlja čistu povredu pravne države. Upravo zbog toga jer smo građanska prava i zaštitu podataka definirali kao veoma visoke standarde i dali im uporište u zakonu, ovo prisluškivanje nas toliko razbješnjuje. Kao drugo, Njemačka pripada najbližim suradnicima SAD-a i mi kao takvi želimo i biti tretirani. I kao treće, naše simpatije prema Obami se tijekom afere oko NSA-a mjesecima smanjuju. A sada još i to: ljubazni gospodin Obama dozvolio je kontrolu kancelarkine komunikacije preko mobitela.

NSA izgubila mjeru

Među prijateljima bi jedno takvo narušavanje povjerenja predstavljalo ili kraj prijateljstva - što bi u političkom smislu bilo besmislica - ili bi za posljedicu imalo oluju. Nitko više od prijatelja nema pravo staviti na dnevni red teške teme i ako je neophodno izgovoriti delikatne prijedloge. U ovom slučaju to bi značilo dati savjet SAD-u da svoju paranoju, nastalu nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine, konačno počnu liječiti. To bi najbolje bilo učiniti transparentnim ponašanjem i povlačenjem krakova NSA hobotnice.

Ove vlasti su već dugo gurnule u sjenu ono što je istočnonjemačka komunistička državna sigurnost do 1989. godine prakticirala i dovela do apsurda. I to treba nešto značiti.