Pravo na pobačaj godinu dana od ukidanja presude Roe v. Wade

Presuda u slučaju „Roe v. Wade" priznala je 1973. godine svim ženama u SAD-u pravo na pobačaj do 24. tjedna trudnoće. No Vrhovni sud, od predsjedničkog mandata Donalda Trumpa s konzervativnom većinom, u lipnju prošle godine je poništio tu presudu. I prebacio nadležnost za odlučivanje o tom pitanju na savezne države. Bio je to šok za sve koji načelno podržavaju pravo na pobačaj. A to je, prema ispitivanjima javnog mnijenja, još uvijek većina američkih građana.

Doduše, i prije ove prošlogodišnje sudske odluke u SAD-u se desetljećima sporilo oko tog pitanja. Tako su liberalne i konzervativne savezne države različito tumačile tu presudu, pa su u njima vrijedila različita pravila o pobačaju. No ukidanje ustavnog prava žena na abortus dovelo je do još većih podjela i još strožih ograničavanja tog prava, pa sve do potpune zabrane.

Zemlja se podijelila

Nicole Huberfeld, profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Bostonu i direktorica Programa za reproduktivnu pravednost, o pravnoj situaciji prije ukidanja presude objašnjava: „Razlika je da su savezne države uvijek morale voditi računa o trenutku od kojeg je fetus sposoban preživjeti izvan maternice. Ako je zakon jedne savezne države zabranjivao pobačaj prije 24. tjedna trudnoće, savezni sud ga je mogao ukinuti." Ta smjernica je bila „vrlo važna", ističe Huberfeld. Između ostalog i radi pravne sigurnosti liječnica i liječnika koji obavljaju prekide trudnoće. No sada je ta smjernica ukinuta. 

Institut Guttmacher Institute, koji u SAD-u istražuje pitanje pobačaja, izradio je kartu zakonskog reguliranja prekida trudnoće u saveznim državama na kojoj je sedam stupnjeva, od restriktivnog do liberalnog. Od ukupno 50 saveznih država ih je 13 crveno, što znači „posebno restriktivno". U njima je pobačaj sada uglavnom zabranjen.

Države s konzervativnim vladama poput Teksasa, Tennessseea ili Mississippija već su i prije ukidanja presude „Roe v. Wade" imale stroža pravila.

Otežana situacija kod neželjene trudnoće

Jedna od onih koje iz vlastitog iskustva znaju kakav su problem dodatne prepreke u slučaju neželjene trudnoće je Sarah King. Ona je pobacila 2006. u Alabami u dobi od 17 godina. „Bila sam zadnji razred srednje škole kada sam otkrila da sam trudna. Moj dečko je tvrdio da to nije njegovo dijete i prekinuo sa mnom. Bila je to teška odluka, ali da to nisam učinila ja bih izgubila stipendiju za studij i ostala bih u mom malom gradu."

U to su vrijeme pobačaji u Alabami načelno još uvijek bili mogući. No postojalo je ograničenje. Bilo je propisano da se trudnica najprije mora informirati u klinici u kojoj rade pobačaje i da na zahvat može doći tek 24 sata nakon informativnog razgovora. To na prvi pogled ne zvuči komplicirano, ali je ako se uzme u obzir da postoje samo malobrojne klinike u kojima se obavljaju pobačaji i da djevojka ili žena do ondje često mora prevaliti dug put. Sarah King priča da su u to doba u cijeloj saveznoj državi bile samo tri klinike za pobačaje, pa je zbog toga u bolnici u Montgomeryju, gdje je zahvat izvršen, morala prenoćiti.

No postoji i drugi efekt prošlogodišnje sudske presude. Pojedine savezne države (u kojima su na vlasti demokrati) pojačale su napore u drugom smjeru. Primjerice, pravo na slobodno donošenje odluke o prekidu trudnoće zajamčile su ustavom ili izdvajaju više novca za pobačaje. Tako Kalifornija, Michigan, Minnesota, New York i Oregon plaćaju ženama putne troškove do klinike.

Sve u svemu, poništavanje presude u predmetu „Roe v. Wade" povećalo je jaz između liberalnih i konzervativnih saveznih država i pobrinulo se za veću nestabilnost i zbunjenost, kaže profesorica Huberfeld.

"Uskraćuje mi se čak i kontrola nad vlastitim tijelom"

Sarah King kaže da ju je ukidanje te presude jako razljutilo, pa je sudjelovala na demonstracijama za pravo na pobačaj. „To je stvarno zastrašujuće. Imam osjećaj da mi se kao ženi uskraćuje čak i kontrola nad vlastitim tijelom." Ona ističe da je u redu ako se ljudi u životu vode svojom vjerom, ali da oni zbog svojih predodžbi ne bi trebali određivati drugima što moraju činiti.

Presuda Vrhovnog suda je prošlog ljeta izazvala pozornost širom svijeta i naišla na kritike mnogih država i vlada. No neke druge, poput Poljske, doživjele su tu presudu kao potvrdu ispravnosti svojih restriktivnih zakona.

Cristina Rosero iz nevladine organizacije Centar za reproduktivna prava u Latinskoj Americi pomno je pratila događaje u SAD-u. „Što se dogodi u Sjedinjenim Državama uvijek je polazište za ostatak svijeta. Ali godinu dana nakon ovog događaja možemo reći da još uvijek vrijede jamstva koja smo postigli za pristup pobačaju u Latinskoj Americi." Ona također naglašava da bi bilo kolonijalistički kada bi se pretpostavilo da su postignuti napreci na globalnom jugu ugroženi onime što se događa na sjeveru.

„Odluka Vrhovnog suda nam pokazuje da ne smijemo postignuta prava shvatiti kao sama po sebi razumljiva. To je upozorenje koje bi nas trebalo ohrabriti na nastavak naših pravnih i političkih borbi", zaključuje Cristina Rosero.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu