Sa Zapada na Istok - seoba umirovljenika u Njemačkoj
1. listopada 2008Horst Eichhorn udara po žicama svoje gitare i sprema se na glazbeni nastup s amaterskim jazz-sastavom. Sa svojih 75 godina ponekad nastupa u jednom kafiću u središtu grada Görlitza. Jazz je oduvijek bio njegov hobi, i prije nego što je doselio u ovaj grad na istoku Njemačke.
Vidjeti Görlitz - i ostati
Prvi put je tu došao sa svojom suprugom Dagmar na svoj 70. rođendan. Odmah su bili oduševljeni gradom i stanovnicima: „Osjetili smo kako su ljudi ovdje otvoreni. Tako nešto još nikad nismo doživjeli u zapadnoj Njemačkoj. Nakon dva do tri dana smo se potom odlučili prodati našu kuću i preseliti se u Görlitz" kaže Horst Eichhorn koji danas sa suprugom živu u prostranom stanu od 140 kvadratnih metara u secesijskom stilu. Prelijepi namještaj od mahagonija, salon sa visokim stropovima i purpurnim zavjesama, balkon sa kojeg se vidi prostrani vrt – sve to ukazuje na stan koji zasigurno mnogo košta. No, o visini najma Dagmar Eichhorn ni ne želi razgovarati, toliko je nizak: „Moj suprug je imao feudalni stan u Düsseldorfu, no to je bilo prije 30 godina, a tada je taj stan koštao 2.000 maraka, bez režija. Ovakav stan kao naš ovdje si negdje drugdje ne bismo mogli priuštiti."
Niske stanarine, a boagata kulturna ponuda
U Görlitzu su stanarine tako niske jer u centru grada zjapi praznih četiri do pet tisuća stanova. I to je jedan od razloga zašto se trenutačno 200 – 300 umirovljenika godišnje seli iz Zapadne Njemačke u Görlitz. Upravo kao i supružnici Eichhorn koji su prezadovoljni svojom novom okolinom. Prije su stanovali u jednom malenom selu u zapadnoj pokrajini Hessenu, ali tamo nije bilo onog čega u Görlitzu ima napretka: kulturne ponude. U Görlitzu odlaze na predavanja, u kazalište i na koncerte. Isto tako aktivno sudjeluju u javnom životu, organiziraju pučke fešte te sami glume u amaterskom kazalištu. Iz svoje stare domovine, zapadne Njemačke, stalno dozivaju prijatelje i poznanike da dođu u posjet. Dagmar Eichhorn je oduševljena Görlitzom i to oduševljenje želi prenijeti na sve svoje prijatelje: "Uvijek pravim reklamu za Görlitz, gdje god stignem."
Najezda umirovljenika - pomoć siromašnom kraju
Sve je počelo sa člankom u jednim berlinskim novinama 2004. godine. Taj članak je prouzročio „najezdu“ umirovljenika na Görlitz, kaže Margitta David koja u upravi grada dnevno odgovara na oko 25 pisama što ih šalju zainteresirani za život u Görlitzu. Često žele znati koliko u gradu ima liječnika te kakva je kulturna ponuda. Margitta David im potom šalje brošuru s planom grada i ponude za nekretnine: „Umirovljenici koji dolaze u Görlitz su u pravilu rano pošli u mirovinu, znači s oko 55 godina. Oni su vrlo aktivni, željni novih izazova. Žele doživjeti nešto novo."
Margitta David ističe da se Görlitz veseli dolasku svakog novog stanovnika jer gospodarsko stanje u tom gradu nije ružičasto: 20 posto od 60.000 stanovnika je nezaposleno, a umirovljenici došljaci ipak donose novac koji troše i s time stvaraju nova radna mjesta. Tako se, dodaje Margitta David, ipak događa ono što se dugo nije događalo, da istočni i zapadni dio Njemačke ponovno postaju jedna zemlja.
Nakon 19 godina - konačno srastanje?
A kako reagiraju poznanici Dagmar i Horsta Eichhorna, koji sa zapada dolaze u posjet istoku? „Pa“ odgovara Dagmar Eichhorn, „još se tu i tamo čuju stare predrasude“, no, dodaje, to njoj nimalo ne smeta: „Mi smo se usudili kao zapadnjaci preseliti na istok zemlje. Mislim da podjela na zapad i istok nema smisla, pa radi se o jednoj zemlji. Ta podjela mora prestati." Čini se da će 19 godina nakon ujedinjena dviju država upravo umirovljenici u Görlitzu pridonijeti konačnom srastanju Njemačke.