Rusija se usred diplomatske izolacije okreće Africi

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ovoga tjedna je na putovanju po Africi. Njegovo putovanje uključuje Egipat, Republiku Kongo, Ugandu i Etiopiju. Lavrov je u nedjelju u Egiptu rekao svom egipatskom kolegi Samehu Shoukryju da će Rusija ispuniti obveze vezane za narudžbe žitarica.

Mnoge afričke nacije uveliko ovise o uvozu pšenice i drugih žitarica iz Rusije i Ukrajine, ali je izbijanjem rata u Ukrajini njihovo snabdijevanje ozbiljno poremećeno, povećavajući tako rizik od gladi.

U lipnju je predsjedavajući Afričke unije Macky Sall rekao ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da, iako je Afrika daleko od poprišta rata, njezini stanovnici su "žrtve ove gospodarske krize".

Vojna podrška Africi

Posjet Sergeja Lavrova se doživljava kao pokušaj prikupljanja podrške afričkih nacija, od kojih mnoge imaju tijesne povijesne veze s Rusijom, u vrijeme snažne zapadne osude rata u Ukrajini. U mjesecima prije njegovog posjeta Rusija je potpisala razne političke i vojne sporazume na ovom kontinentu.

Početkom siječnja stotine ruskih vojnih savjetnika raspoređeno je u Maliju. Pripadnici kontroverzne ruske vojne grupe Wagner pozvani su da "pomognu Maliju u obuci sigurnosnih snaga", priopćio je vojni vrh te države.

To je izazvalo zabrinutost, jer je taj zadatak ranije bio posao Europske misije za obuku u Maliju (EUTM). Nakon što je pukovnik Assimi Goita svrgnuo predsjednika Ibrahima Boubacara Keitu u puču u Maliju 2020. - i kasnije je položio zakletvu kao predsjednik nakon drugog puča u svibnju 2021. - suočio se s regionalnim i međunarodnim sankcijama zbog produženja predloženog vremenskog okvira za predsjedničke izbore.

Režim hunte je odgovorio tako što je zabranio njemačkim vojnim avionima ulazak u zračni prostor Malija, protjerao veleposlanika bivše kolonijalne sile Francuske i pozvao na hitno povlačenje danskih snaga.

U Burkini Faso, južnom susjedu Malija, u siječnju je također izvršen državni udar. Poput svojih kolega u Maliju, i tamošnja vojska prkosila je pozivima da preda vlast civilnoj vladi. I ona se pak orijentirala prema Moskvi.

Veza između obuke u inozemstvu i državnih udara

Sudan, Čad i Gvineja Bisau također su doživjeli državne udare u protekloj godini. Jedna stvar im je zajednička: većina vojnika iza puča prošla je vojnu obuku pod sponzorstvom Rusije. "Kvalitete koje ih preporučuju za obuku u inozemstvu su iste one koji ih čine efikasnim vođama puča", rekao je za DW krajem 2021. Judd Devermont, direktor američkog programa za Ariku u Centru za strateške i međunarodne studije.

Dvojica Malijaca za koje se vjeruje da su glavni arhitekti državnog udara iz 2020., Malick Diaw i Sadio Camara, proveli su po godinu dana u Moskovskoj višoj vojnoj školi. Ti isti vojnici su također sudjelovali u misijama obuke koje su organizirali SAD i EU.

Nakon puča je Kelly Cahalan, šefica odjela za medijske operacije AFRICOM-a, izjavila za DW: "Pobuna u Maliju se oštro osuđuje i nije u skladu s američkom vojnom obukom i obrazovanjem."

Moskva oživljava stare sovjetske veze

Prema riječima Irine Filatove s Više ekonomske škole u Moskvi, cilj Rusije je učvršćivanje vlastite uloge na kontinentu kao sigurnosnog posrednika kako bi se „suprostavila kolektivnom Zapadu" i projektirala imidž „branitelja Afrike".

Daleko od toga da se Rusija prvi put umiješala u afrička pitanja: 1950-ih godina Kremlj je podržavao oslobodilačke pokrete širom kontinenta. U to vrijeme, glavni izvozni hit Rusije bili su oružje i municija kratkog do srednjeg dometa.

Utjecaj Moskve je kod mnogih bio dobrodošao. "Bez čvrstog stava Sovjetskog Saveza tokom Hladnog rata i vrhunca antikolonijalne borbe, mnoge naše zemlje nikada ne bi ugledale svjetlo neovisnosti", rekao je za DW Obadiah Maillafia, bivši zamjenik guvernera središnje banke Nigerije.

Ta podrška je oslabila nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. Ali u protekla dva desetljeća sadašnji predsjednik Vladimir Putin pokušao je oživjeti te veze i djelovati kao svojevrsna kontra-poluga neokolonijalnoj politici Zapada. „Sada kada je Rusija u prilično jakoj poziciji, Afrika može imati koristi od obostrano korisnih investicija i trgovinske suradnje", rekao je Mailafia.

Rusija se službeno nije očitovala o svojoj politici prema Africi. Ali, kako to vidi Filatova, Moskva se oslanja na privatne vojne kompanije poput Wagner grupe koje djeluju kao „otvarači vrata".

"Službeno [vojne grupe] uopće nisu uključene u strategiju. Ali ono što vidimo je da su one uvijek prve pojavljuju mjestu na kojem se pojavi neka nestabilnost, a potom pomažu da se osiguraju oni na vlasti koji su izgradili odnose s Rusijom", rekla je ona DW.

Grupa Wagner je također aktivna u Srednjoafričkoj Republici gdje je optužena za ozbiljna kršenja ljudskih prava. Paravojni borci su najviše privukli pažnju nakon što su se pojavili u jednom filmu lokalne produkcije, predstavljajući se kao branitelji nacije protiv pobunjenika. Tisuće ljudi pohrlilo je na centralni stadion u glavnom gradu Bangiju kako bi prisustvovale premijeri koja je održana u svibnju 2021.

Povratak biznisu

Uglavnom, Moskva je u posljednja dva desetljeća uspjela proletjeti ispod radara, tiho sklapajući ugovore o izvozu nuklearne energije i oružja. Rusija je trenutno najveći izvoznik oružja na afrički kontinent. Prema godišnjem izvještaju Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) za 2020., izvoz oružja u Afriku činio je 18% ukupnog ruskog izvoza oružja između 2016. i 2020.

Prvi posao s oružjem koji je javno objavljen dogodio se u travnju 2020., kada je jedini ruski trgovac oružjem u državnom vlasništvu, Rosoboronexport, najavio prodaju borbenog čamca ruske proizvodnje neimenovanoj zemlji subsaharske Afrike.

Nekoliko mjeseci ranije 2019. u Sočiju je održan prvi Rusko-afrički ekonomski forum, kojem su prisustvovala mnoga velika imena afričke politike. Rusija je tu priliku iskoristila za isticanje svojih rezultata u Africi. Do tada je već stvorila imidž saveznika više nacija koje su se borile protiv nemilosrdnih pobuna: 2018. Mali, Niger, Čad, Burkina Faso i Mauretanija obratili su se Moskvi za pomoć u borbi protiv takozvane Islamske države i Al Qaide .

Osim vojnih usluga, Moskva je također stvorila nišu za prodaju nuklearne tehnologije zemljama u razvoju. Zambija, Ruanda, Etiopija, Egipat i Nigerija su među zemljama kojima je Rusija pomogla da izgrade nuklearne elektrane.

Dok detalji njezinih različitih politika i dogovora ostaju u mraku, barem je jedna stvar jasna: Rusija se vratila u Afriku - i to znači biznis.

Priredili: Ineke Mules i Kate Hairsine

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu