Rumunjska i Mađarska se svađaju oko crnomorskog plina

Proteklih godina su u rumunjskom dijelu Crnog mora otkrivena golema nalazišta zemnog plina na kojima se dijelom već počeo eksploatirati plin. Prema opreznim procjenama se radi o najmanje 40 milijardi kubičnih metara, ali bi to moglo biti i do 200 milijardi - dovoljno kako bi se pokrila čitava potreba Rumunjske za naredna desetljeća, a plin se usto još i izvozio.

Kako bi se taj plin transportirao iz Crnog mora u europske zemlje, proteklih godina je planiran plinovodni projekt BRUA, što je skraćenica za zemlje Bugarsku, Rumunjsku, Mađarsku i Austriju. U pogon bi projekt BRUA trebao biti pušten od 2019. godine, a podržavaju ga Europska unija i Europska razvojna banka EBRD.  

Kako to često biva kad se radi o međunarodnim velikim projektima u energetskom sektoru, tako i u ovom slučaju već duže postoje kontroverze. Aktualna svađa se ogleda u mađarsko-rumunjskom sporu oko zakonodavstva koje regulira offshore poslovanje i oko količine isporuke plina koja se namjerava transportirati kroz BRUA-plinovod u Mađarsku.

Krajem lipnja je šef mađarskog plinskog poduzeća FGSZ Kristóf Terhes rumunjske političare upozorio da konačno donesu planirani zakon za offshore eksploataciju kako bi se moglo isporučiti od Mađarske traženih 4,4 milijardi kubičnih metara plina godišnje. Kratko nakon toga je mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó otišao korak dalje i kazao kako Rumunjska sa svojim odgađanjima utječe na energetsku sigurnost u regiji. U Rumunjskoj su te optužbe srdito odbacili, a neki političari i stručnjaci se opet žale kako se Mađarska ne pridržava svojih obveza prilikom izgradnje BRUA-plinovoda. 

Do čega je Orbánu doista stalo

Taj spor odražava kompleksne interese u ovom slučaju. S jedne strane su tu zapadne EU-zemlje, uključujući Austriju, koje žele jednu diversificiranu i od Rusije manje ovisnu opskrbu plinom. Dio te alijanse su i zapadni koncerni poput Exxona i OMV-a. S druge strane je tu Mađarska koja želi jaču ili čak vodeću poziciju u energetskom sektoru središnje i jugoistočne Europe. U veljači ove godine je mađarski premijer Orbán, nakon zajedničke sjednice s Vladom Srbije, kao i u okviru jednog foruma za energetska pitanja nakon toga manje-više otvoreno rekao ono do čega je njegovoj zemlji stvarno stalo: "Ruski plinski monopol će se okončati, jer ćemo više od polovice naših plinskih uvoza dobiti iz drugog izvora, u ovom slučaju iz Rumunjske. To je jedna nova situacija, ne samo za Mađarsku, već i za čitavu regiju. To znači da će se Mađarska naći u jednoj novoj geostrateškoj poziciji - u jednoj znatno povoljnijoj, nego ranije."

U Rumunjskoj, međutim, postoji već dugo politički spor oko propusta i korupcije kad su u pitanju državne dozvole za eksploataciju sirovina. U prošlosti su koncerni dijelom morali plaćati samo niske takse za licence za eksploataciju sirovina, a država je usto zbog loših ugovora gubila dosta poreznih prihoda. To bi u slučaju plina iz Crnog mora trebao promijeniti tzv. offshore-zakon koji je početkom proteklog tjedna donesen u rumunjskom parlamentu, ali još nije stupio na snagu. No njime su propisani veći postoci za takse za licencu, a i više poreza bi trebalo biti ubrano. Oporbeni političari u Rumunjskoj se, međutim, žale kako druge zemlje više poreza i pristojbi zahtijevaju od poduzeća koja eksploatiraju plin te vladi predbacuju da je prebrzo popustila međunarodnom pritisku u koji spada i onaj iz Mađarske.

Mađarski stručnjaci u svakom slučaju vide ulogu Mađarske kao središnju u sporu oko plina iz Crnog mora. Ekonomist i stručnjak za energiju András Deák s Mađarske akademije znanosti kaže da tako po prvi put u 60 godina u Mađarsku može dospjeti plin koji nije iz Rusije. "Bilo bi izuzetno glupo ili u najmanjem slučaju ekstremno rusofilno kad se ta prilika ne bi prihvatila", kaže Deák. Otvorena pitanja pritom su, prema njegovim riječima, koje garancije bi Orbán mogao dati kako bi plin slobodno i uz prihvatljive pristojbe tekao kroz Mađarsku te hoće li Orbán rumunjski plin koristiti kao as u rukavu tijekom pregovora s Moskvom.

Mađarska distanca prema Rusiji

Kad je u pitanju Orbánov pledoaje za više neovisnosti o Rusiji i ruskom plinu, onda energetski stručnjak Deák ističe kako se u tome ne mora nužno vidjeti preokret u mišljenju mađarskog šefa vlade koji ustvari važi kao prijateljski nastrojen prema Putinu. "Politički je Rusija trenutačno manje važna za Orbána, jer je Merkel slaba, a Mađarska više nije u tolikoj mjeri neka vrsta izgnanika kao što je to bio slučaj prije nekoliko godina", kaže Deák. "Osim toga, Mađarska konsolidira svoje odnose sa SAD-om za vrijeme Trumpove vladavine. Ipak se Mađarska još ne oprašta od Rusije, već se samo malo udaljava."

Slično na to gleda i budimpeštanski politolog Péter Krekó s Instituta Political Capital. On dosta istražuje na temu mađarsko-ruskih odnosa. "Orbán trenutačno radi na izgradnji svojih transatlantskih i zapadnoeuropskih odnosa, stoga je za njega, kako na unutarnjem, tako i na vanjskopolitičkom planu važno da pokaže kako ne ovisi o Putinu", navodi Krekó. "Pored toga, Mađarska, kao sirovinama siromašna zemlja, je u tom sporu oko plina iz Crnog mora zainteresirana i za to da ne dođe do uspostavljanja neke vrste centra za raspodjelu energije. Na taj način Orbán želi proširiti i svoj regionalni utjecaj, iako u ovoj slučaju nema izravne povezanosti s ideološkim izvozom u zemlje jugoistočne Europe."