Rođeni u Africi, kod kuće u njemačkom parlamentu

To mu je prvi veliki nastup, ali Armand Zorn je iznenađujuće miran. Početkom travnja prvi put je govorio u Bundestagu. Tema: porezna politika, posebna tema 33-godišnjeg savjetnika za menadžment, koji je u rujnu prošle godine izabran u parlament. "Bio sam malo nervozan, moram priznati. Ali sviđa mi se. Ako ste na trenutak napeti, shvatite koliko je stvar važna", rekao je za DW sljedeći dan u svom uredu u Bundestagu.

Tri jezika, mnogo zemalja

Nitko nije primijetio njegovo uzbuđenje. Njegov je govor bio samouvjeren, obrazovan i činjeničan, s malim opaskama protiv desno-populističkog AfD-a. Novi zastupnik Armand Zorn - trojezičan, atletske građe i elegantno odjeven - ima posebnu biografiju: rođen u Kamerunu, preselio u Halle s 12 godina. Tamo je živio novi partner njegove majke. Odatle je krenulo dalje: u Pariz, Konstanz, Bolognu, Hong Kong i Oxford.

Zorn živi u Frankfurtu od 2015., politički je aktivan od 2009., a SPD-u se pridružio 2011. godine. Zatim je prošle godine izabran u Bundestag - kao izravni kandidat. Želio se boriti za veću socijalnu pravdu: „Na temelju osobne biografije, imao sam mnogo iskustava u kojima sam upoznao mlade ljude koji su bili vrlo vrijedni, koji su vrijedno radili, koji su bili kompetentni, ali koji nikada nisu ostvarili uspjeh koji su zaslužili. To me nikada nije ostavilo na miru", kaže Zorn.

Povezan s Afrikom

U Bundestagu je član važnih Odbora za financije i Odbora za digitalizaciju. Tu vidi svoje mjesto. No ostaje povezan i s kontinentom svoga podrijetla, Afrikom. "U području financija, na primjer, postoje mnoga pitanja koja se odnose na globalnu financijsku stabilnost. Radi se o omjerima duga određenih afričkih zemalja, radi se o stavljanju sredstava na raspolaganje kako bi se omogućile perspektive i gospodarski razvoj u određenim afričkim zemljama", kaže on.

Awet Tesfaiesus također je u Bundestagu od prošlih izbora. Još se nije potpuno navikla biti zastupnica. "To je potpuno drugačiji svijet. Ljudi traže dijalog i otvoreni su. Možete pozvati ljude. Vrlo ste visoko u hijerarhiji, pogotovo u usporedbi sa situacijama kad me, kao crnkinju u drogeriji, kritički gledaju jer sumnjaju da ću nešto ukrasti", kaže Tesfaiesus za DW. Ipak, ona i dalje doživljava rasizam u svakodnevnom životu. "Kad onda odem u kupovinu i vidim kako me promatra osoblje osiguranja - to čovjeka spusti na zemlju."

Početak u izbjegličkom domu

Iskustva rasizma prate je već dugo. Tesfaiesus je rođena 1974. u Asmari, danas glavnom gradu Eritreje, koji je tada okupirala Etiopija. U zemlji je vladala vojna diktatura, njezini roditelji su bili politički aktivni. Kada je napunila 10 godina, obitelj je morala pobjeći u Njemačku. Njihov novi dom postao je dom za izbjeglice u kojem su živjele mnoge obitelji iz Eritreje. "Mojim roditeljima je bilo teško. Živjeli smo u malom prostoru s mnogo eritrejske djece. Bilo nas je šestero u jednoj sobi s cijelom obitelji. Ali kao dijete ne obraćaš pozornost, sretan si što je tu toliko sjajnih ljudi", kaže ona danas.

Iskustva su ih motivirala. Tesfaiesus je studirala pravo i otvorila odvjetnički ured. Uglavnom se bavila pravom na azil – pomagala je drugim izbjeglicama u Njemačkoj. Ali to je doseglo svoje granice - mnoge izbjeglice nemaju pravo na azil. Zbog toga se počela politički angažirati.

"Bol u srcu"

Tesfaiesus je u Zelenima od 2009. i pet godina je bila gradska vijećnica u svom rodnom gradu Kasselu. Zastupnica je u Bundestagu od listopada prošle godine i već je predstavnica svoje stranke u odboru za kulturu. I ovdje si je postavila ambiciozan cilj: ukradeno kulturno blago treba vratiti u zemlje podrijetla. "Kada hodam njemačkim muzejima i vidim umjetnost i kulturna dobra iz svoga kraja, zaboli me srce. Ovdje se gleda na stvari koje ljudima u biti ništa ne znače. Ali mnogo znače ljudima u njihovim zemljama podrijetla jer je to identitet koji im je ukraden", kaže ona.

Uz dvoje novopridošlica Karamba Diaby je veteran u Bundestagu. 2013. je prvi put ušao u Bundestag i o tome je pisao i New York Times. Diaby je bio prvi zastupnik afričkih korijena u njemačkom parlamentu. “Mnogi su mislili da sam stručnjak za Afriku ili rasizam u svakodnevnom životu i nisu htjeli vidjeti da sam političar koji se bavi obrazovanjem i znanošću”, kaže Diaby.

Mržnja kao dio svakodnevnog života

Danas je priznat u Bundestagu - a također i od strane birača. 2021. je prvi put direktno izabran. Osamdesetih je došao u tadašnji DDR iz svoje domovine Senegala uz pomoć stipendije. Studirao je kemiju u Halleu i na kraju doktorirao o zagađenju teškim metalima u malim gradskim vrtovima. Halle je odavno njegov dom, što desničarski ekstremisti još uvijek ne žele prihvatiti. Rasistički napadi na društvenim mrežama dio su njegove svakodnevice.

Za nekoga tko mora podnijeti toliku mržnju i nesnošljivost, Diaby je izvanredno smiren. On diferencira, izbjegava paušalizaciju i oštru političku retoriku. "Prijetnje smrću i takve stvari su me boljele. Ali uvijek sam osjećao i podršku i solidarnost kada je bilo objavljeno nešto nekvalificirano, uvredljivo ili ponižavajuće protiv mene. Bilo je pisama ljudi koji su izražavali solidarnost ili skupljali potpise u školskim razredima", kaže u intervjuu.

I nakon gotovo devet godina u Bundestagu, Diaby je i dalje tip "običnog čovjeka iz susjedstva" s velikim zanimanjem za ljude oko sebe. Naučio je tipičnu parlamentarnu retoriku, ali ju pokušava izbjegavati u izravnim razgovorima.

U ovom sazivu on je član Odbora za vanjske poslove i Odbora za razvoj. To više nije isti parlament kao 2013. – danas je puno raznolikiji, kaže Diaby. No, i dalje se valja boriti za raznolikost. Ne samo u smislu podrijetla, već i kada se radi o odnosima između akademika i neakademika, ljudi iz grada i sela, osoba s invaliditetom i bez njega. "Sve su to čimbenici za koje kažem: što je parlament raznolikiji, to su i perspektive diferenciranije", kaže Diaby.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu