1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Društvo

Rođendan nije dan kao svaki drugi...

19. veljače 2018

...a pogotovo kad je to 20. travnja, dan rođenja Adolfa Hitlera. Neonacisti su odlučili središnju proslavu prirediti u Ostritzu, a tamošnji stanovnici sada traže način kako da ne dospiju između dvije vatre.

https://p.dw.com/p/2stJp
Neonazi Konzert in Themar
Foto: picture- alliance/dpa/B. Schackow

20. travnja ove godine pada u petak, tako da su i organizatori koncerta i stanovnici Ostritza, mjestašca u Saskoj, prilično sigurni da će doći daleko više od 750 ljudi, koliko je najavljeno u policijskoj prijavi manifestacije.

A kakva će ona biti, nema baš nikakve sumnje: koncert se priređuje pod nazivom „Štit i mač", a prijavio ga je Thorsten Heise, poznati neonacist iz Tirinške. On je i vlasnik tamošnjeg hotela Neißblick (Pogled na Nisu) rijeku u pritoku Odre koja doista na kraju njegovog zemljišta Njemačku dijeli od Poljske. Manifestacija će se održati kod hotela, inače bivše tekstilne tvornice, tako da i prema Ustavu ove zemlje jedva da ima ikakvih osnova ne dozvoliti tu manifestaciju – dok se otvoreno ne počnu klicati nacističke parole.

Hotel je u jadnom stanju: u uredu pored recepcije sjedi Hartmut Ehrentraut i sve zaudara po vlazi. „Prije su tu dolazi autobusi s izletnicima i od toga smo živjeli", kaže nam. Ali onda je 2010. došla poplava i hotel na samoj obali rijeke je potpuno poplavljen. Prije su imali 42 sobe, sada ih je  upotrebljivo samo njih 12. „Sad tu noće samo građevinski radnici", kaže nam službenik. Bivša tvornica zapravo ima više zgrada, danas su one nazvane po Gauen (otuda i Gauleiter, čin u nacističkoj organizaciji), okruzima u koje je bio podijeljen Reich po organizaciji nacionalsocijalista.

Hotel Neißeblick
Na fasadi hotela se još vide mrlje od prosvjeda protiv neonacista koji su se tamo već više puta okupili.Foto: picture-alliance/dpa/S. Kahnert

„Pa što, oni žele samo slaviti"

Kada je riječ o političkoj orijentaciji njegovog gazde i vlasnika hotela, hotelski službenik nema što reći. On nema ništa s njima, a ne bi ni glasovao za njih. Ali nema ni problema s onima koji se tu spremaju doći 20. travnja: „Oni samo na miru žele slaviti. Svatko treba imati pravo na svoje mišljenje." Sam hotel je već odavno na prodaju, vlasnik traži 450 tisuća eura. Ali zanimanja nema.

Služba za zaštitu ustavnog poretka pokrajine Saske taj hotel već odavno smatra nekretninom NPD-a, zajedno s još 25 nekretnina samo u toj pokrajini. Jer Heise je potpredsjednik NPD-a s odličnim vezama prema ostalim neonacističkim organizacijama. Njegovog hotelskog namještenika Ehrentrauta ne brinu slavljenici, ali je itekako zabrinut zbog mogućih protuprosvjeda ljevice. I pred tim hotelom je već bilo sukoba, tu je održan i stranački kongres NPD-a 2012., a prošle godine su tu održane „Svenjemačke sportske igre". Zato je fasada umrljana, a ti prosvjednici su za njega „dno dna".

Breiter Widerstand gegen Neonazi-Festival in der Oberlausitz
Zanimanje građana je bilo veliko, a mnogi bi najradije pobjegli da se ne nađu između dvije vatre.Foto: picture-alliance/dpa/S. Kahnert

Mnogi bi najradije pobjegli

Početkom veljače su se okupili i mnogi od 2.400 građana Ostritza kako bi razgovarali o tome što da naprave. Jer kako je ukratko sažeo jedan građanin, Roland Prechel: „Meni je potpuno svejedno hoće li mi uništiti auto i razbiti prozore desničari ili ljevičari". I neki građani, među kojima je i katolički povjerenik za tu župu Stephan Kupka, tog vikenda pozivaju na manifestaciju na kojoj to mjesto želi pokazati svoje „pravo lice". Jer kako nam kaže, Ostritz „nije mjesto kojemu pristaju" neonacistički rock-festival „Reconquista Europa", "Borba Nibelunga" gdje će biti predstavljene borilačke vještine, Tatoo Convention i drugo.

Kupka kaže kako poznaje mnoge obitelji, osobito one s djecom, koji bi najradije tog vikenda u travnju negdje pobjegli. Što bi mogli učiniti lijevi prosvjednici, to su svi vidjeli i u Hamburgu. Prechel zato kaže kako „ne želi da Ostritz dospije između dvije vatre".

Na sastanak građana došli su i političari, a tu je i predstavnik policije Görlitza Holger Löwe. On obećava građanima da će policija biti prisutna „od 0 do 24 sata" i to svuda. „Ja mogu pozvati baš sve resurse pokrajine Saske", obećava Löwe. To znači i saveznu policiju: željeznička linija između Görliza i Ostritza na jednom mjestu tehnički prelazi na područje Poljske. To je onda i formalan povod da savezna policija, ako to želi, provjeri sve putnike u vlaku i izdvoji poznate izgrednike.

Breiter Widerstand gegen Neonazi-Festival in der Oberlausitz
Ostritz želi pokazati da takvim manifestacijama "tamo nije mjesto"Foto: picture-alliance/dpa/S. Kahnert

Iznenadit će se kad dođu!"

Župnik Schädlih se ipak boji da bi ta „rođendanska proslava" lako mogla premašiti baš sva očekivanja: „Bio sam prisutan na prebrojavanju glasova na prošlim izborima. Tu je 25% građana glasovalo za AfD." A ako se i ta stranka želi umiješati u ovu „proslavu" povodom rođendana Führera, to bi moglo već ličiti na rat.

Odmah su svi složni: nikakve stranke! Ni desne, ni lijeve, zelene ili bilo koje boje. Pokrajinski zastupnik stranke Ljevica Mirko Schultze prijavio je tri protudemonstracije i kaže: "Tko dođe ovdje i misli da je to nacističko gnijezdo s velikom podrškom, taj se gorko vara i to će osjetiti na vlastitoj koži." On želi prosvjedovati protiv neonacista, ali i pobrinuti se za to da se oni „ovdje ne osjete ugodno".

Neue Äbtissin im Zisterzienserinnenkloster St. Marienthal
Časne sestre će ostaviti svoj samostan otvorenim, ali i moliti Boga da se ništa ne dogodi.Foto: picture- alliance/dpa/P. Sosnowski

Da cirkus bude baš potpun, ispalo je da je baš tog vikenda u čitavoj Njemačkoj proglašen dan otvorenih vrata za ovdašnje samostane. A nedaleko od Ostritza je lijep i drevni samostan cistercitkinja čija je predstojnica sestra Elisabeth Vaterodt također dužna sudjelovati u toj manifestaciji. Kaže nam kako je taj samostan svašta preživio u svojoj 800 godina dugoj povijesti, od ratova pa do reformacije, pa će valjda i nekakav rođendan. O manifestaciji neonacista nam ne želi reći ništa: što ima reći, ako je ona odobrena od nadležnih tijela? Ali za njih postoji samo jedna politika, ona njihovog reda: „Mi smo tu da molimo i radimo", kaže nam sestra Elizabetha.

Martin Fischer, dpa