Rohinja: narod bez države

„Kod kuće sam noću često bio budan. Dolazili su noću i palili kuće“, priča mladić koji je iz Mjanme (Burma, Mijanmar) pobjegao u Tajland. Ime ne želi spominjati u javnosti. U ovoj priči ga zovemo Salim. On je je pripadnik naroda Rohingja i dolazi iz savezne države Rakhine koja se nalazi na zapadu Mjanme na granici s Bangladešom. Salim je od kuće pobjegao prije godinu i pol dana jer više nije mogao podnijeti diskriminaciju i proganjanje lokalnih bandi i vlasti. „Kada izađem raditi na njivi, udarali su me šakama i palicama. U školama su nam govorili, ne pripadate ovdje, ovo nije vaša zemlja, ovdje ste stranci.“

Bijeg je posljednji izlaz

Rohinja muslimani su u Mjanmi već desetljećima podvrgnuti diskriminaciji. 1982. godine im je oduzeto državljanstvo. Situacija je izmakla kontroli u ljeto 2012. godine. U vjerski motiviranim nemirima u Rakhini je ubijeno 200 osoba, a više od 100.000 je ostalo bez krova nad glavom. UN procjenjuje da je od tada iz Mjanme pobjeglo više od 120.000 Rohinja. Jedan od njih je Salim.

Na bijeg se odlučio u listopadu 2013. godine. Novac je ukrao od roditelja i pobjegao od kuće. Prvo u obližnji lučki grad Maungdav na granici s Bangladešom. Tamo se sa još 50 izbjeglica ukrcao na manji brod i uputio na otvoreno more gdje su već čekali veliki brodovi, prvobitno predviđeni za krijumčarenje drva. „Čuvari su nam davali malo suhe riže, a pili smo slanu vodu“, sjeća se Salim i dodaje: „Osim toga, stalno su nas tukli. Htjeli su da budemo slabi kako se ne bi mogli braniti.“ Mnogi krijumčari su također Rohinje. Međutim, to ih ne sprječava da zloupotrebljavaju slabost ljudi koji se nalaze na brodu. „Noću su žene odvodili u odvojene prostorije. Nakon toga smo čuli vrisku“, kaže Salim.

Patnje bespomoćnih

Salim u Bangkoku vrata do vrata živi sa starijim bratom Rafikom i njegovom suprugom Hamidom. Oni su Rohinje i također izbjeglice. 19 godišnja Hamida je iz Mjanme pobjegla brodom. Vožnju je platila najskupljim predmetom koji je imala – zlatni lanac. Ono što tada nije znala je da je cijena za njeno putovanje bila previsoka.

Po dolasku u Tajland, krijumčari su Hamidu prodali jednom Malezijcu. U sljedeća dva mjeseca je bila njegova robinja koju je zaključao u sobici njegove kuće. Hamida ne želi govoriti o onom što joj se tamo dogodilo. Na pitanje je li ju taj muškarac povrijedio, samo klima glavom.

Krivnja žrtava

Hamidin šogor Salim također nije mogao pretpostaviti kakva zlodjela su trgovci ljudima uopće spremni učiniti. Salim je nakon dvotjedne plovidbe završio u zatvoru koji se nalazi duboko u tajlandskoj džungli. „Stalno smo sjedili na vlažnoj zemlji. Padala je kiša. Tukli su nas ako bi se pomaknuli“, kaže Salim. Mnogi nisu preživjeli tu torturu. “Svakog dana sam viđao jednu ili dvije osobe kako umiru. Oni koji su još imali snage, morali su sahraniti tijela“, kaže Salim. On sam ne zna je li bio u jednom od zatvora koje su prije nekoliko tjedana otkrile tajlandske vlasti. Ali, ti zatvori su slični onom u kojem je on bio zatvoren.

Krijumčari drže izbjeglice na brodu sve dok njihove obitelji ne plate otkupninu. „Kažu: ako tvoja familija ne plati, onda ćeš ovdje umrijeti. Svejedno nam je što će biti s tobom. Ali, bez novca odavde nećeš izići“, kaže Salim. Krijumčari su od Salimove obitelji tražili 60.000 tajlandskih bahta, što je oko 1.600 eura. Kako bi osigurala tu svotu, obitelj je morala prodati kompletnu imovinu: manji komad zemlje i dvije krave. „Ne mogu riječima opisati krivnju koju osjećam. Zbog mene su sve izgubili. Zbog mene mlađa braća moraju raditi kao nadničari kako bi moja obitelj uopće imala što za jelo. Da sam znao da će se na kraju ovako sve završiti, ne bih nikada pobjegao“, kaže Salim.

Mjanma odbacuje odgovornost

Salim radi kao ulični prodavač. Za Rohinje je taj posao jedina mogućnost zarade. Bez obzira što radi, Salim teško sastavlja kraj s krajem. O tome da pošalje nešto novca i obitelji u Mjanmi uopće ne razmišlja.

Za Salima je jasno tko je odgovoran za sudbinu Rohinja u Mjanmi. „Krivicu snosi mjanmanska vlada“, kaže Salim i dodaje: „Napokon nam trebaju vratiti naša prava, pravo na državljanstvo i prestati nas diskriminirati“. Salimovi zahtjevi u dogledno vrijeme neće biti uzeti u obzir. Mjanmanska vlada je tek prije nekoliko tjedana usvojila jedan zakon prema kojem žene između dva poroda moraju napraviti trogodišnju pauzu. Kritičari strahuju da bi ovakva pravila prije svega mogla biti uperena protiv Rohinja. Dakle, izgleda da se situacija za ovaj narod u Mjanmi u dogledno vrijeme neće poboljšati.