Robovlasnički uvjeti u Perzijskom zaljevu

„Opasni i teški poslovi, male plaće, slaba pravna zaštita“: ovako sindikati i borci za ljudska prava opisuju uvjete pod kojim rade useljenici u zemljama Perzijskog zaljeva. Posebnu pozornost privlači veliki broj smrtnih slučajeva na gradilištima u Kataru gdje je u tijeku izgradnja stadiona na kojim će se igrati utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva koje se u toj zemlji održava 2022. godine. Glavni tajnik Međunarodnog saveza sindikata (IGB) Sharan Burrow kaže da se prema radnicima-migrantima postupa kao prema „prisilnim radnicima“. Slično je i u drugim monarhijama u regiji. Amnesty International navodi da se u Saudiskoj Arabiji mnogi radnici iz inozemstva iskorištavaju i zlostavljaju. Saudijske vlasti od početka studenog oštrije postupaju prema strancima bez valjanih isprava. U Rijadu su u subotu (9.11.201) u sukobima između policije i ilegalnih useljenika poginule najmanje dvije osobe.

U bogatim zaljevskim monarhijama je obavljanje raznih poslova gotovo nezamislivo bez useljenika. Samo mali dio tih migranata su kvalificirani menadžeri, liječnici ili inženjeri. Svi ostali su obični radnici. Oni su s Filipina, iz Indije, Nepala i ostalih afričkih i azijskih država. U zemljama u Zaljevu grade ceste i zgrade, voze taksije ili kamione. Uglavnom obavljaju poslove koje ne želi obavljati domaće stanovništvo. Ovi radnici u svojim domovinama ne mogu pronaći poslove kojim bi mogli prehraniti obitelj. “Oni dolaze jer apsolutno nemaju drugog izbora”, kaže Azfar Khan, predstavnik Međunarodne organizacije rada (ILO) za arapske zemlje.

Putovnica ostaje kod poslodavca

Migranti koji žele vizu za Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju, Kuvajt, Katar ili Bahrein se zadužuju kod posrednika. Kada dođu u neku od ovih zemalja, poslodavci im oduzimaju putovnice. „Oduzimanje putne isprave može dovesti do prisilnog rada“, kaže Khan. Radnik bez odgovarajuće dozvole se lako može natjerati da radi prekovremeno i da se odrekne prava na godišnji odmor. Sindikati sve više dobivaju pritužbe na prekovremeni rad na temperaturama preko 40 stupnjeva. Osim toga, mnoga gradilišta nisu osigurana za slučaj nesreće na radu.

Marietta Dias iz Društva za zaštitu od radne migracije kaže da je najveći problem kašnjenje plaća ili plaćanje samo jednog njenog dijela. Mjesečna plaća često iznosi 180 eura, što nije dovoljno ni za preživljavanje samih radnika, a kamoli za njihove obitelji u domovini. “Ako poslodavac i ne isplati radnicima plaću, pravni put je otvoren”, kaže Marietta Dias, porijeklom iz Indije. “To sa sobom nosi i probleme, a jedan od njih je da postoji opasnost gubljenja posla. Bahrein ima najbolji zakon o radu. Međutim, on se često ne provodi”, kaže Dias.

Prava radnika - samo na papiru

I predstavnik ILO-a, Khan, smatra da je zakon o radu u zaljevskim zemljama načelno dobar. No tzv. Kafala sustav podriva zaštitu jer ta tradicionalna praksa predviđa pojam domaćeg sponzora koji praktički nudi posao i osigurava vize za ulazak u zemlju. Sponzori istodobno u potpunosti kontroliraju uposlenike tako što im zadržavaju putovnice i praktično su gospodari nad svojim "štićenicima". Khan kaže da „Kafala sustav“ poslodavcima daju preveliku moć. Oni mogu diktirati kolika će biti plaća i kakvi će biti uvjeti rada i stanovanja. Osim toga, radnik iz inozemstva bez odobrenja poslodavca nema mogućnost mijenjanja posla. „Zarobljeni su u situaciji koju ne žele“, kaže Kahn i dodaje da su propali svi dosadašnji pokušaji da se ukine taj sustav u zemljama Perzijskog zaljeva.

Radnici iz inozemstva su odavno većina na tržištu rada. U Kataru i Emiratima su četiri od pet stanovnika stranci. U Bahreinu i Kuvajtu su čak više od polovine broja stanovništva. Samo u Saudijskoj Arabiji domaće stanovništvo čini dvije trećine. Vlada u Rijadu je radi bolje kontrole stranaca u ultrakonzervativnom kraljevstvu naredila ilegalnim useljenicima da se i službeno prijave ili da napuste zemlju. Oko milijun useljenika je do početka studenog spakiralo kofere i napustilo zemlju. Mnogi su ostali bez važećih isprava. Policija takve osobe pokuplja u racijama i odvodi u centre iz kojih se prisilno vraćaju u zemlje porijekla. U tim racijama dolazi do nasilja i sukoba. Mohamed Sabah Šeik Said iz Etiopije se žali da se prema useljenicima oštro ne odnosi samo policija: “tzv Šebabi – naoružani mladi saudijski gangsteri – otimaju od useljenika sve što posjeduju”.

Vlasti, poslodavci i domaće stanovništvo se prema radnicima iz inozemstva često odnose kao prema građanima drugog reda. “To se mora promijeniti. S njima se mora postupati humano, a ne ih promatrati ih kao da su robovi”, zaključuje Dias.