Rio u strahu i od vojne policije i od kriminalaca

Čak i za Rio de Janeiro koji se morao naviknuti na nasilje, događaj od prije par tjedana je bio nešto što se još nije vidjelo: vojna policija je upala u crkvu Assembleia de Deus u faveli Borel – jednoj od najsiromašnijih i sa najviše nasilja usred službe Božje koja se tamo održavala. Pretpostavljali su da je u crkvu došao i jedan narko-boss i upali su naoružani do zuba. Jedva da je jedan od vjernika stigao zaprepašteno pitati kako se usuđuju naoružani ući u hram Božji, počeo je pakao: kriminalci su otvorili paljbu na policajce – i vjernike u crkvi, policija je uzvratila paljbu kroz prozore crkve.

Od onda još uvijek svi oprezno prolaze pored te crkve evangeličkog pokreta, zaobilazeći oklopna vozila i naoružane vojne policajce u pancirkama koji nepovjerljivo promatraju svakog prolaznika. Ako se nekog pita, što se zapravo dogodilo, gotovo nitko ne želi ništa reći. „Normalno, tu je mirno", kaže nam Henrique. 65 su mu godina i već 30 godina živi pored crkve. „Bolje rečeno, uglavnom je mirno sve dok se nešto ne dogodi. Neka sporadična epizoda."

Bojište na ulicama

„Sporadično" bi trebalo značiti „povremeno, ponegdje" – ali u Riju su pucnjave i okršaji daleko od „sporadičnih". Sredinom veljače je predsjednik Brazila Michel Temer zadužio vojsku da preuzme nadzor nad bespomoćnom pokrajinskom policijskom upravom Rija i „uvede red". Taj red je značio porast oružanih okršaja za 56% - do studenog ih je bilo preko 8000. Do tog mjeseca je 1444 osoba na taj način izgubilo život, 161 osoba je dobila metak makar su bili tek nedužni prolaznici.

Pokušaji uvesti mir u Rio su imali svojih uspona i padova: 2008. je uvedena „lokalna" policija, ali osim policajaca Unidades de Policia Pacificadora (UPPs) su u siromašne četvrti poslani i socijalni radnici koji su posredovali u sukobima. Posao nije bio lak jer narkotici su i među najsiromašnijim stanovnicima Rija golem i unosan posao, ali se ipak isplatio: negdje do 2013. je nasilje osjetno palo i pojavila se nada da bi moglo biti i drugačije.

Ali onda je nestalo novaca: nije bilo više pomoći za one koje su željeli napustiti kriminalce, nije bilo novaca čak niti za gorivo vozila policije. Jedino je bilo obilje novaca za oružje – na obje strane. Opet je počela pucnjava i nije izgledalo da će ikad prestati.

„Ispunite sad ovaj formular..."

Zadaća da sad vojska uvede mir dovela je tek do eskalacije: „Intervencija savezne vlade i slanje vojske nije riješila strukturne probleme javne sigurnosti u Riju", sažima promatračko tijelo niza nevladinih udruga. „Umjesto toga smo vidjeli da se sve svodi na strategiju oružanog sukoba, da se koristi novac za velike operacije, ali se ništa ne čini u reformi snaga sigurnosti."

Zapravo, većina stanovnika Rija je isprva pozdravila dolazak vojne policije na ulice njihovog grada. Predsjednik ne samo da je imenovao generala Waltera Braga Nettoa da preuzme nadzor od lokalne uprave ne samo nad policijom nego i nad tamošnjim zatvorima, a povjerio mu je i 1,2 milijarde reaisa (oko 270 milijuna eura) da opremi snage sigurnosti.

Čak i general je u međuvremenu očajan zbog beznadne birokracije Brazila: makar mu je novac odobren, on nije uspio potrošiti niti pola tog iznosa jer svaka nabava mora proći kroz naizgled beskonačni labirint državnih činovnika. „Nisam računao da je gubitak sposobnosti djelovanja države toliko golem", izjavio je general Braga Netto sredinom prosinca.

„Sad će pucati po nama i iz zraka!"

Nasuprot tome, humanitarne organizacije su zaprepaštene onim što se dešava u Riju: „Vojna operacija ostavlja trag smrti kroz siromašne četvrti, a pritom nimalo ne poboljšava javnu sigurnost", smatra direktor Human Rights Watcha Daniel Wilkinson. „Sasvim suprotno od toga, vode tome da stanovnici favela strahuju od policije i da im više ne žele niti pomoći u borbi protiv kriminala."

General i vojska je obećala u borbi protiv kriminala koristiti „precizno oružje" – drugim riječima snajpere kojima se likvidiraju osumnjičeni kriminalci na velikoj udaljenosti. Ali snajpere imaju i kriminalci, ponekad i bolje nego policija jer njihova blagajna ne poznaje nikakve granice kada je riječ o sigurnosti bande.

Lokalni guverner zato govori o novom oružju posve nove dimenzije: o bespilotnim letjelicama koje će iz zraka moći likvidirati osumnjičene kriminalce. O tome pričaju i stanovnici koji žive oko crkve Assembleia de Deus i nipošto se ne osjećaju ugodno. „Letjelice su opasne", misli i Henrique. „Imamo već i ovako dosta pucnjave. Zamisli da sad počnu pucati na nas i iz zraka!"

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android