(R)evolucija u katedrali u Kölnu

U nadbiskupiji Kölna se tradicija u pravilu ne mjeri u godinama, nego u stoljećima. Katolička zajednica je tamo nastala još u doba dok je to bila Colonia Claudia Ara Agrippinensium, najznačajnija rimska kolonija na obali rijeke Rajne i spominje se prvi biskup (sv. Maternus) još prije gotovo 1.700 godina. U nadležnosti nadbiskupa Kölna nije samo taj grad, nego i biskupije Aachena, Essena, Limburga, Münstera i Triera - praktički čitavog zapada Njemačke.

Zato je pitanje tko će biti nadbiskup Kölna i izuzetno političko pitanje. Doduše ne kao ranije kad je nadbiskup tog grada po svom pravu i statusu sudjelovao u izboru i krunidbi cara Njemačkog Carstva, ali u danas možda još važnijem pitanju: što doista želi novi Papa? Kamo će on odvesti Katoličku crkvu i koga će onda postaviti na jednu od najvažnijih i najbogatijih biskupija čitavog katoličkog svijeta?

Nečuveni potez Ivana Pavla II.

Prilikom prošlog izbora se definitivno pokazalo kako današnji vjernici idu u jednom, a tadašnji papa i Vatikan u nekom drugom, samo njima znanom smjeru. Jer baš zbog takve goleme političke važnosti nadbiskupa Kölna postoji tradicija koja seže još od 12. stoljeća da o tome načelno odlučuje Domkapitel, Vijeće katedrale. Postupak izbora jest da to Vijeće, sačinjenog nekad od visokih plemića a danas od uglednika vezanih uz Crkvu, piše popis sa deset mogućih kandidata i šalje ga papi. Poglavar katoličke crkve onda od tih imena izabire tri, a Vijeće onda izabire novog nadbiskupa Kölna.

Naravno, bilo je slučajeva kad je neki papa morao uzvratiti uslugu nekoj okrunjenoj glavi pa je tako nadbiskup Kölna ipak imenovan papinskim dekretom. Taj potez niti za papu nije bio politički bezopasan pa je u sedam stoljeća dugoj tradiciji i bilo ravno četiri takva nadbiskupa. Svi oni su već davno pomrli i njihova imena i razloge zašto su doista imenovani jedva da znaju i doktori povijesti. Sve do 1988. kad je izgledalo da će se dogoditi i peti slučaj papinog imenovanja.

Godinu dana ranije je preminuo kelnski kardinal Höffner i Vijeće je, kao i uvijek, poslalo papi popis sa deset mogućih kandidata. Ali taj put je papa Ivan Pavao II. - naravno, uz zdušnu pomoć njegovog čelnika kongregacije za nauk vjere, kardinala Ratzingera - učinio nešto neviđeno: nadopisao je još jedno, jedanaesto ime sa jasnom porukom da je baš to čovjek koji treba biti "demokratski" izabran.

Opet iz Berlina!

Uslijedio je čitav niz prosvjeda, ali iz Vatikana se čula i jasna prijetnja: izaberite to novo ime, inače će doista, po peti put u povijesti, kardinal Kölna biti imenovan iz bazilike sv. Petra. Na koncu, u trećem izbornom krugu, sa šest glasova 'za' i deset uzdržanih glasova bio izabran kardinal iz Berlina, Joachim Meisner.

Zapravo još uvijek nije posve jasno, zašto je Vatikan toliko želio postaviti tog nadbiskupa koji sve do njegovog konačnog umirovljenja ove veljače nipošto nije uspio osvojiti srca stanovnika ovog grada. Nema malo neumjesnih izjava ovog kardinala koje su podigle veliku prašinu, od pitanja "pilula za poslije" protiv začeća pa sve do njegove podrške bivšem "rasipnom biskupu" iz Limburga, van Elstu koji je spiskao milijune eura za svoju raskošnu rezidenciju.

Zato se osobito pažljivo očekivalo, tko će biti "novi" i kakvog to nadbiskupa Kölna želi Papa koji propovijeda skromnost i povratak pravoj vjeri i katoličkim vrijednostima. I naravno, da li će se opet ponoviti sukob Vatikana i Vijeća katedrale. Gotovo ironijom sudbine, opet je izabran biskup Berlina ali kardinal Rainer Maria Woelki se uvelike razlikuje od svog prethodnika Meisnera.

"Klinac" među kardinalima

Kao prvo, on jest bio jedan od željenih kandidata Vijeća katedrale jer je on zapravo rođen ne samo u Zapadnoj Njemačkoj, nego upravo u Kölnu. U toj dijecezi je i počeo svoju svećeničku djelatnost sve dok ga papa Ivan Pavao II. 2003. nije imenovao pomoćnim biskupom Kölna. Već 2011. ga tadašnji papa Benedikt XVI. šalje da preuzme biskupiju Berlina, a godinu dana kasnije mu dodjeljuje i kardinalsku počast.

Tada je Woelki bio najmlađi kardinal u čitavom svijetu, a i danas, sa svojih 57 godina spada među mlađariju u kolegiju kardinala. Baš kao što se Meisner trudio osvojiti srca u Kölnu, tako se i Woelki trudio snaći u nekadašnjoj prijestolnici Pruskog carstva gdje katolici čine gotovo simboličnu manjinu - katolici su jedva 7% stanovništva tradicionalno protestantskog grada. A u tim pokušajima se čini da je Woelki ipak imao više uspjeha nego Meisner.

Zapravo, mladi kardinal je za mnoge još uvijek nepoznanica, što on doista misli i za što se zalaže. Mnogima je sumnjiv i njegov doktorat kojeg je položio u Papinskom sveučilištu Svetog Križa u Rimu, instituciji koja je i službeno pod nadzorom organizacije Opus Dei. Uopće, upravo to promicanje ove ekstremne katoličke organizacije španjolskog svećenika Josemarie Escrive za što se zalagao tadašnji Vatikan bi mogao biti objašnjenje i za nešto drugo.

Riječi su jedno, djela su drugo

Naime, Escrivu je upravo papa Ivan Pavao II. proglasio svetim i širenje utjecaja njegove organizacije neki smatraju razlogom, zašto je Meisner svakako trebao postati kardinalom Kölna, danas uporištem Opus Deia i u Njemačkoj. Grubo rečeno, ova organizacija je u mnogim područjima, po želji tadašnjeg Vatikana, trebala preuzeti zadaće koju su tradicionalno imali Isusovci. I sada je prvi papa iz redova isusovaca imenovao jednog doktoranta sveučilišta Opus Dei kao kardinala Kölna?

U svakom slučaju, kardinal Woelki tvrdi kako ne pripada toj organizaciji, nego je tek "običan svećenik svoje dijeceze". S druge strane, čak i neke njegove konzervativne izjave - na primjer o homoseksualnosti kao grijehu protiv Božjeg načela stvaranja svijeta, vremenom su uvelike izgubile svoju oštrinu. Jer upravo u Berlinu je kardinal Woelki odlično surađivao s tamošnjim gradonačelnikom, socijaldemokratom Wowereitom. Dakle političarom koji je već odavno otvoreno priznao svoju homoseksualnost i koji usprkos tome, ustraje u svojoj katoličkoj vjeri.

Uopće, najkasnije u takvoj "katoličkoj dijaspori" poput Berlina je Woelki pokazao kako je jedva zagovornik nekakvog rigidnog, staromodnog dušobrižništva daleko od problema današnjeg svijeta. A glavni problem nisu ovakvi ili onakvi pojmovi partnerstva i obitelji ili odnos crkve prema razvedenima. I dosadašnji biskup Berlina smatra kako je mnogo veći problem siromaštvo i čitava vojska ljudi koje ovo društvo smatra gotovo "nepotrebnima": azilanti, beskućnici, siromašni. A to je tema o kojoj je i papa Franjo više puta govorio.

Što će sada činiti novi nadbiskup Kölna? Dijeceze čiji je godišnji proračun oko 800 milijuna eura - i tu ne računamo nekretnine i djela umjetničke vrijednosti čija se ukupna vrijednost mjeri u desecima milijardi. "Crkva mora biti spremna se stalno mijenjati", kaže Woelki novinaru Deutsche Wellea, "i stalno se mjeriti prema svojim izvorima, Evanđelju." Današnja crkva mora stajati na strani onih koji su u nevolji, potrebitih i siromašnih. "A mislim da je ovaj Papa dobar primjer i izazov u načinu, kako to on čini", misli kardinal Woelki. A kako će to činiti novi nadbiskup Kölna, to ćemo vidjeti.