Registar oružja kao jamstvo sigurnosti?

26. travnja 2012. godine Njemački je Bundestag donio odluku o osnivanju jednog Središnjeg registra oružja. U njemu bi trebali biti pohranjeni podaci iz 600 Ureda zaduženih za izdavanje dozvola za posjedovanje oružja. Ovom inicijativom bi trebao biti ispunjen zahtjev EU-a u kojem se od zemalja članica traži da do konca 2014. godine osnuju, odnosno, izgrade aktualne registre, datoteke u kojima će biti pohranjene informacije o privatnim vlasnicima vatrenog oružja. Njemačka će po svemu sudeći biti jedna od prvih i ovaj zahtjev ispuniti dvije godine ranije od zadnjeg roka.

Sam datum donošenja odluke njemačkog Parlamenta, u ovoj je zemlji od velikog, simboličnog značenja. Naime, 26.travnja 2002. godine jedan 19-godišnji učenik izveo je na jednoj gimnaziji u Erfurtu teroristički napad. Tijekom dva sata koliko je trajao njegov amok, usmrtio je 12 učitelja, jednu sekretaricu, jednog policajca, dvoje učenika i na kraju samog sebe. Nakon ovog događaja Njemačka je mjesecima bila u stanju šoka i počela gotovo po prvi put ozbiljnije raspravljati o pooštrenju zakona o oružju. Događaj koji je uslijedio javnost i politički vrh samo su dodatno još učvrstili u ovoj namjeri. 2009. godine jedan je 17-godišnji učenik u Winnendenu poubijao 16 osoba. Masakrima ovog tipa ovih se dana „pridružio“ još jedan slučaj: U Karlsruheu je u srijedu 4.7. jedan muškarac vatrenim oružjem u svom stanu usmrtio pet osoba.

Bolja analiza opasnosti

Ovaj Središnji registar trebao bi sadržavati pregled oko 10 milijuna vatrenog oružja koje se nalazi u rukama privatnih vlasnika. „Nacionalni registar oružja omogućava povezivanje podataka o oružju s osobama kao i podataka o dozvolama, iznimkama, posebnim pravilima, oduzimanju i zabranama“, stoji u novom prijedlogu zakona. Ove informacije bi tako svim njemačkim službama u slučaju potrebe trebale stajati na raspolaganju i omogućit jednu brzu i jednostavniju analizu opasnosti. „Tako ćemo dobiti jednu sasvim novu kvalitetu, iako ovaj Registar zasigurno neće u potpunosti spriječiti mogućnost nekog novog napada ili amoka“, rekao je njemački savezni ministar unutarnjih poslova Hans-Peter Friedrich. Njegove bi se riječi doista mogle obistiniti, pogotovo ako se malo pogleda u prošlost. Naime, spomenuti masakri koji su se dogodili 2002. i 2009. godine izvršeni su oružjem kupljenim, odnosno, nabavljenim na ilegalan, nedozvoljen način. To drugim riječima znači da se ovako nešto može eventualno dogoditi i u budućnosti – da vlasnici oružja uopće ne budu registrirani u novoj datoteci.

Pooštreni zakon o oružju

Od tragičnih događaja u Erfurtu i Winnendenu, u Njemačkoj su se već u nekoliko navrata promijenile odrednice po pitanju dobivanja dozvole za posjedovanje vatrenog oružja. Oni koji se bave streljaštvom po najnovijem zakonu, oružje smiju posjedovati tek od 21. godine starosti, a ne već od 18. Kod lovaca je ova starosna granica također povećana sa 16. na 18. godinu starosti. Osobe koje se bave streljaštvom a mlađe su od 25 godina, moraju prije nego dobiju dozvolu za posjedovanje oružja proći kroz psihološke testove i vještačenja.

Pooštrena su pravila po pitanju pohranjivanja oružja. Primjerice, službenici Ureda koji izdaje dozvole za posjedovanje oružja, mogu u bilo koje doba dana ili noći pozvoniti na vrata vlasnika oružja i provjeriti je li određena puška ili pištolj pohranjen na pravom mjestu i na ispravan način. Prema mišljenju predsjednika sindikata policajaca Bernharda Witthauta ove pooštrene mjere su u svakom slučaju zadovoljavajuće. No, prema njegovom mišljenju, još uvijek nedostaje dovoljno osoblja koje bi primjerice provodilo detaljne kontrole.

U svezi s osnivanjem Središnjeg registra oružja, oglasila se i predsjednica “Saveza amok Winnenden” Gisela Mayer. Ona je kritizirala najavljene promjene budući da su one, po njezinom mišljenju, nedovoljne, a uvođenje Središnjeg registra nazvala je “stvari koja se zapravo razumije sama po sebi”.