Referendumom protiv Europe

I u Srbiji i na Kosovu i u Europskoj uniji postoji bojazan da bi referendum mogao dovesti do daljnje radikalizacije prilika na Kosovu. U Srbiji postoji čak bojazan da bi on mogao ozbiljno ugroziti europske ambicije Beograda, pa čak i mogao biti uvod u odlazak s vlasti europski orijentiranog predsjednika Borisa Tadića na redovnim izborima koji će biti održani najvjerojatnije početkom svibnja ove godine.

Srbi iz četiri općine na sjeveru Kosova, usprkos svim pozivima Beograda, upozorenjima Prištine i priopćenjima Bruxellesa, ipak su se odlučili organizirati referendum na kojem će se izjasniti prihvaćaju li institucije Kosova. Pravo glasa ima oko 35.500 ljudi.

Europa - da ili ne?

Jedan od lidera tamošnjih Srba, predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća sjevernog Kosova Milan Ivanović, uvjeren je da Srbi sa sjevera imaju pravo na referendum, a poziv službenog Beograda da se odustane od referenduma po njemu je tek "prikupljanje jeftinih političkih bodova“. "Mi mislimo da se tu samo radi o pokušaju dolaska do kandidature za Europsku uniju. Njihov je osnovni cilj da preko dobivene kandidature ostanu na vlasti“, smatra Ivanović.

Ne misle, međutim, svi Srbi s Kosova kao Ivanović. Predsjednik općine Leposavić Branko Ninić, inače član Demokratske stranke predsjednika Srbije Borisa Tadića, protivnik je referenduma jer smatra da on neće promijeniti situaciju na terenu. "Referendum je nepotreban u ovom trenutku prije svega zato što su građani sa sjevera Kosova već prošle godine jasno rekli da neće prihvatiti prištinske institucije i to pokazuju do danas", kaže Ninić. Osim toga referendum bi trebalo odgoditi i zato što "od službenih predstavnika međunarodne zajednice, jednako kao i od predstavnika Srbije čujemo da taj referendum može ugroziti interese naše Republike Srbije, jedine države koju imamo“, upozorava Ninić.

Neriješen status

Od proglašenja nezavisnosti 17. veljače 2008. godine, Kosovo je priznalo 86 država članica Ujedinjenih naroda i 22 od 27 članica Europske unije, među njima i Njemačka. Srbija odbija priznati nezavisnost Kosova tvrdeći da se radi o nelegalnom, jednostranom proglašenju nezavisnosti te da je Kosovo formalno-pravno još uvijek dio Srbije. U tom svom stavu Beograd prije svega ima podršku Rusije i Kine. Sve to otežava s jedne strane diplomatske napore Prištine da Kosovo bude primljeno u UN, a s druge život običnih ljudi u tom dijelu jugoistočne Europe.

Politički analitičar iz Beograda Dušan Janjić smatra da održavanje referenduma predstavlja daljnju radikalizaciju prilika na Kosovu i nabraja tri moguće posljedice po Srbiju. "Otežana je kandidatura Srbije za članstvo u EU-u i nada Beograda da će status kandidata ipak dobiti sve se više pokazuje kao iluzija", napominje Janjić. Osim toga se također "razobličuje nemoć Borisa Tadića i (njegove) Demokratske stranke da utječu na procese na sjeveru Kosova, a to znači dobrim dijelom i u samoj Srbiji." I na kraju, s obzirom da je ova 2012. izborna godina, za očekivati je da će "Kosovo biti jedna od središnjih tema izborne kampanje, a na toj temi sadašnja vladajuća koalicija u Srbiji ne može ništa dobiti već može samo izgubiti“, uvjeren je Janjić.

Posljednja šansa - zadugo

Pregovori Beograda i Prištine o tehničkim pitanjima kao što su priznavanje diploma ili predstavljanje Kosova na regionalnim skupovima se odugovlače. Oni su ionako započeli tek nakon snažnog pritiska Bruxellesa i oštre poruke njemačke kancelarke Angele Merkel predsjedniku Srbije Borisu Tadiću tijekom njezinog posjeta Beogradu u kolovozu prošle godine. Sve to ipak nije bilo dovoljno da Srbija na summitu EU-a u prosincu 2011. dobije status kandidata za članstvo u Uniji. Možda su tome naravno doprinijeli i Srbi sa sjevera Kosova koji su, nakon dogovora o carinama, tjednima blokirali ceste koje vode ka graničnim prijelazima prema Srbiji zbog prisustva carinika Albanaca.

Sada, kada se bliži sastanak ministara vanjskih poslova EU-a na kojem će se ponovo raspravljati o statusu Srbije (28.2.), poruka novoimenovanog predstavnika Bruxellesa na Kosovu Samuela Žbogara, mogla bi za Srbiju, jednako kao i za samog predsjednika Tadića biti posljednja šansa. "Zemlje članice EU-a zaista žele dati Srbiji kandidatski status. Osjeća se da je to potrebno te da bi moralo biti dano Srbiji zbog svega postignutog", napominje Žbogar. A na kraju krajeva je i Kosovo zainteresirano za rješenje napetosti vezanih uz ime i puno međunarodno priznanje, uključujući i način predstavljanja u regionalnim organizacijama, napominje bivši slovenski ministar vanjskih poslova i zaključuje: "Sve strane su željne dogovora. Ali ako ga sada ne postignemo, mislim da ga nećemo postići u skoro vrijeme.“

Autor: Ivan Đerković

Odg. ur.: Zoran Arbutina