Redoviti ispit izdržljivosti kineskog prometnog sustava

Ovog se puta dvadesetjednogodišnji Ye Tao odlučio na drugačiji potez. Iz južnokinekse metropole Guangzhoua gdje studira, otputio se na 600 kilometara dugačak put u svoj rodni grad Zhanjiang - na biciklu. Pet je dana pedalirao da bi ovaj važni praznik proveo kod kuće. Svejedno, ovaj mu je napor na biciklu bio draži od vožnje autobusom ili vlakom: "Prije sam se vozio željeznicom. Ali vlakovi su u ovo doba godine nepodnošljivo krcati. Mase ljudi posvuda. Kad čovjek treba na WC, mora satima čekati u redu."

Ponovno je doba najveće seobe naroda na svijetu. U razdoblju oko Kineske nove godine u zemlji u kojoj živi više od milijardu ljudi, masovno se kreće na put. To je čista noćna mora za prometne planere. Odgovorni dužnosnici, u razdoblju između 26. siječnja i 7. ožujka, očekuju 3,4 milijarde pojedinačnih putovanja. Pri tomu se kao pojedinačna putovnja računaju i sva pojedina presjedanja. Posebno će gusto biti uoči 9. veljače, na (kinesku) Staru godinu. Tada se, prema tradiciji, na zajedničkoj večeri okupljaju članovi šire obitelji, koji inače žive razbacani posvuda po zemlji, te u ponoć vatrometom ulaze u novu godinu. Ovaj je put to Godina zmije.

Sezonski radnici, studenti, turisti

U ovoj velikoj seobi naroda ističu se prije svega tri skupine. Oko 240 milijuna sezonskih radnika koji su u potrazi za boljim mogućnostima zarade iz svojih sela otišli raditi u gradove na istoku Kine a koji uoči Kineske nove godine za praznike putuju kući. Drugu skupinu čine studenti koji imaju praznike od kraja siječnja do kraja veljače i koji, poput Ye Taoa najvažniji kineski obiteljski praznik žele provesti kod kuće. Traća je skupina "normalnih" domaćih turista koji u tjednu između 9-15. veljače, kad je praznik u cijeloj zemlji, žele malo produljuti dopust pa putuju po zemlji ili inozemstvu.

Da bi se zadovoljila ovako velika potreba, dnevno bi trebalo prometovati 2,6 milijuna autobusa kapaciteta za prijevoz  ukupno 78 milijuna putnika. Željeznica u pogonu svakog dana ima 5.300 vlakova na duge pruge, a kineske zračne luke dnevno bi trebale obraditi oko deset tisuća letova.

I svejedno će i opet milijuni sezonskih radnika, unatoč tomu što su satima stajali u redovima pred šalterima za autobusne karte ili karte za vlak, ostati praznih ruku. Često su karte rasprodane već u roku od samo nekoliko minuta. Ni rezervacije preko interneta, kad je velika navala, ne funkcioniraju sjajno. A rupe u ponudi, unatoč mogućim oštrim kaznama, popunjava crno tržište.

"Posebni prometni režim za Novu godinu" od kraja osamdesetih

Još prije trideset godina izraz "posebni prometni režim za Novu godinu" nije postojao. Pojavio se u medijima tek krajem osamdesetih. Tada su se muškarci sa sela počeli u većem broju kao sezonski radnici seliti na istok zemlje. Nisu smjeli svoje novo mjesto prebivališta  prijaviti u metropolama u kojima su radili. Svoje su obitelji morali ostaviti u svojim selima i to ne samo roditelje, nego često i djecu. "Ako se ne riješi ovaj problem da svake godine za Novu godinu stotine milijuna Kineza moraju putovati kući, onda će naš prometni sustav ostati strašno preopterećen", kaže profesor ekonomije Zhao Jian sa Sveučilišta Jiaotong u Pekingu. "Problem je neograničena navala na gradove."

No urbanizacija u Kini korača velikim koracima naprijed. Zbog toga se ovaj problem još neko vrijeme neće riještiti a Ye Tao će vjerojatno i sljedeće godine opet kući putovati biciklom.