Razlika u plaćama među spolovima

To je za počupati si kosu. Zapravo bi Gender Pay Gap (razlika u plaćama među spolovima) trebao sve učiniti jednostavnijim. Ustanoviti brojku da bi se shvatilo koliko su žene u profesionalnom životu u nepovoljnijem položaju.

Ali onda ovo: svatko tko se danas žali da je prosječna bruto satnica žena za 18 posto niža od one koju imaju muškarci, koliki je, prema trenutnim podacima, postotak i u Njemačkoj, mora očekivati ​​sljedeće reakcije:

A: "Neobrađena razlika u plaćama među spolovima je besmislena i čista polemika!" (u nastavku više o tome)

B: "Onda idi u Rumunjsku (po želji i u Italiju) kad su tamo stvari toliko pravednije!"

Što se ovdje događa? Može li zaista biti da je u Rumunjskoj, Italiji ili Poljskoj situacija mnogo bolja nego u Njemačkoj u pogledu razlike u plaćama među spolovima? A što je sa skandinavskim zemljama, koje inače uvijek zauzimaju najviše pozicije na takvim rang-listama?

I konačno: Što sve ovo znači za lijepu ideju postojanja broja koji tu diskriminaciju čini vidljivom - i na osnovi kojega se mogu formulirati politički zahtjevi?

Katharina Wrohlich i Julia Schmieder iz Njemačkog instituta za istraživanje gospodarstva (DIW) pokušavaju rasvijetliti analizu tih podataka - također zato što su im zasmetale reakcije poput onih prethodno navedenih. Podaci Europskog zavoda za statistiku koje su one koristile odnose se na 2018. godinu.

Iznenađujuća korelacija

"Otkrile smo da postoji pozitivna korelacija između razlike u plaćama među spolovima i stope zaposlenosti žena", kaže Wrohlich u razgovoru za DW.

Ova stopa ukazuje na udio žena u jednoj zemlji koje su zaposlene ili aktivno traže posao. "U zemljama s niskom stopom zaposlenosti žena postoji tendencija da imaju malu razliku u plaćama među spolovima, i obrnuto", kaže Wrohlich.

Znanstvenice iz DIW-a imaju objašnjenje za ovaj fenomen, koji Wrohlich objašnjava na primjeru Italije. "Tamo radi skoro samo svaka druga žena", kaže ona, misleći na talijansku stopu zaposlenosti žena od 56 posto. Međutim, u Italiji su žene koje se odlučuju za posao natprosječno kvalificirane i zato dobro zarađuju.

"To znači: U zemljama s niskom stopom zaposlenosti žena, pri izračunavanju razlike u plaćama među spolovima, u obzir se uzimaju žene koje imaju vrlo visoke plaće." Rezultat toga je da je razlika u odnosu na prosječnu satnicu muškaraca relativno mala.

Zaključak znanstvenica iz DIW-a: "Kada se razmatra razlika u plaćama među spolovima trebale bi se uspoređivati ​​samo zemlje koje imaju približno visoku stopu zaposlenosti žena", smatra Wrohlich.

U tom slučaju je stanje u Njemačkoj bolje, ali još uvijek ne osobito dobro.

Wrohlich vidi nekoliko razloga za bolje stanje u nordijskim zemljama. S jedne strane, razlike u plaćama su ukupno manje, ne samo među spolovima. Obiteljska politika tamo također ima "snažne političke elemente rodne ravnopravnosti", smatra ona.

Ponude poput roditeljskog dopusta za očeve i dnevne skrbi za djecu mlađu od tri godine tamo postoje već desetljećima, a u Njemačkoj tek od nedavno. Isto tako i zajedničko oporezivanje supružnika u Njemačkoj za žene često zaposlenje čini manje isplativim.

Obrađeno ili neobrađeno?

Ali što je s već spomenutim argumentom protiv razlike u plaćama među spolovima, ističe ona, da je brojka uvjerljiva samo ako je "obrađena"? Obrađivanje znači uzimanje u obzir samo razlike u plaćama za usporedive poslove i kvalifikacije, kao razliku u plaćanju za isti posao.

Da su žene u Njemačkoj natprosječno često zaposlene u strukama koje su manje plaćene, da rade skraćeno radno vrijeme i da rjeđe uspijevaju napraviti karijere - sve se to uzima u obzir pri izračunavanju. Rezultat toga je da je obrađena razlika u plaćama među spolovima - tj. stvarni pokazatelj diskriminacije - znatno manji: u Njemačkoj službeno iznosi šest posto.

Također se kritizira to što se mnoga zanimanja uopće ne uzimaju u obzir u spolnoj razlici u plaćama: izuzimaju se javne službe, koje obično plaćaju strogo prema tarifama, kao i farme ili kompanije s manje od deset zaposlenih.

Osobna odluka?

Znači li to da nije sve tako loše? Drugim riječima: nije li neobrađena razlika u plaćama među spolovima prvenstveno rezultat individualnih, slobodno donošenih odluka u vezi s izborom zanimanja ili planovima karijere?

Katharina Wrohlich sumnja u to: "Rade li sve te žene zaista dobrovoljno skraćeno radno vrijeme? Ili njihovi partneri odbijaju preuzeti neke od poslova kod kuće? Imaju li pristup dobroj skrbi za djecu? Njeguju li svoje članove obitelji, jer nemaju druge mogućnosti?”

Pored toga, brojne studije su pokazale da nisu samo osobni razlozima problem za to što je tako malo žena na vodećim pozicijama. "Neobrađenu razliku u plaćama među spolovima vidim kao neku vrstu sažete statistike za mnoge nejednakosti na tržištu rada", kaže ova znanstvenica.

Tradicionalne vrijednosti

Ostaje pitanje u kojem obliku su razlike u plaćama među spolovima pogodne za formuliranje političkih ciljeva. Možda je još uvijek moguće postići konsenzus oko obrađene razlike u plaćama od oko nula posto. Europska komisija upravo je predložila inicijativu za transparentnost koja bi zaposlenima trebala omogućiti bolju usporedbu njihovih plaća.

Sve preko toga, s druge strane, bit će teško postići. To pokazuje jedna anketa o rasprostranjenosti tradicionalnih mustri podjele uloga. U mnogim zemljama EU-a veliki dio populacije smatra da je zadatak muškarca da zaradi novac, dok se žena treba brinuti o kućanstvu i obitelji.

Naravno, takve predodžbe mogu se promijeniti. Upitno je, međutim, mogu li se i trebaju li se takve promjene forsirati kroz politiku. Političari će u svakom slučaju dobro razmisliti o tome koliko promjena zahtijevaju oni koji glasuju za njih.