Ratno silovanje i kako ga sankcionirati

Namjera njemačke vlade, koja je predložila tekst rezolucije, je da se ubuduće efikasnije sprječava seksualno nasilje za vrijeme ratnih sukoba i da se omogući brže i lakše izvođenje pred sud počinitelja tih zločina. Prihvaćenu rezoluciju je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas nazvao "prekretnicom", premda je izvorni tekst donekle ublažen na inzistiranje Sjedinjenih Država i nekih drugih zemalja. Njemački veleposlanik pri UN-u Christoph Heusgen je nakon usvajanja rezolucije ipak izrazio zadovoljstvo: "Mi nismo mogli postići sve što smo željeli, ali smo ipak postigli mnogo."

Prihvaćanju rezolucije su prethodile burne rasprave oko pojedinih dijelova teksta. Tako se na primjer na pritisak SAD-a, Rusije i Kine u konačnom tekstu odustalo od zahtjeva da se osnuje stalni međunarodni mehanizam za istrage slučajeva seksualnog nasilja i njihovo sankcioniranje, kao i od prijedloga da se osnuje formalna radna skupina UN-a koja bi se bavila tom tematikom. U rezoluciji se ipak spominju posebne sankcije UN-a protiv onih koji primjenjuju seksualno nasilje u sukobima, a države u kojima se to događa pozvane su da više pomažu žrtvama tog nasilja.

Protiv "kulture nekažnjivosti"

Njemački ministar Maas je tijekom rasprave naglasio da izostanak pravnog sankcioniranja seksualnog nasilja u oružanim sukobima doprinosi nastajanju i širenju "kulture nekažnjivosti". On je također naglasio da je uz kažnjavanje počinitelja zločina vrlo važno i da se pruži pomoć žrtvama. A glavni tajnik UN-a Antonio Guterres je naglasio da se u mnogim kriznim regijama svijeta seksualno nasilje svjesno koristi kao dio ratne taktike. "Većina tih zločina se nikad ne prijavi, ne istraži i ne završi pred sudom."

Ujedinjeni narodi su već i ranije u nekim rezolucijama osudili seksualno nasilje u oružanim sukobima, a ono je u međunarodnom pravu označeno i kao ratni zločin.

"Mora biti kaznenog gonjenja"

Ovom se temom u svojim današnjim izdanjima bave i brojni njemački mediji. Tako je Deutschlandfunk objavio intervju s predsjednicom organizacije za zaštitu ljudskih prava "Terre des Femmes" Godulom Kosack pod naslovom "Kazneno gonjenje je nužno".

Deutschlandfunk: Po čemu se razlikuje seksualno nasilje o kojem je riječ u ovoj rezoluciji UN-a od drugih sličnih zločina?

Godula Kosack: Od vremena rata u Bosni i Hercegovini postoji seksualno nasilje kao poseban oblik vođenja rata. Tada su tamo po prvi put žene masovno slane u logore za silovanja s ciljem da se razore društvene strukture Bošnjaka. Kada u strogom muslimanskom društvu žena više nije djevica, ili nije imala seksualni odnos samo sa svojim mužem, ona je praktički neupotrebljiva i kao supruga i kao majka budućih generacija.

Tu je u pozadini strašna slika o ženama po kojima su one vlasništvo muškarca i samo u toj takozvanoj čistoći ona predstavlja čast obitelji muškarca. To se tada pojavilo po prvi put, a sada to imamo u ratnim sukobima na Bliskom Istoku, gdje se žene sustavno zloupotrebljava da bi se na taj način uništilo društvo neprijatelja.

A u Bosni smo doživjeli i da žene poslije toga nisu bile rehabilitirane, nego su ih krili. One su važile kao sramota za svoje obitelji i kao obeščašćene, umjesto da počinitelji zločina budu obeščašćeni.

I što se sada tu može promijeniti? Kako se može sankcionirati zločince?

Važno je da se razviju pravni instrumenti, da ti slučajevi završe pred sudom i da se počinitelji, ili oni koji su to tolerirali, kazne. Osim toga je važno da se ženama, koje se na sudu pojavljuju kao svjedokinje, pruži pomoć i zaštita. Ne smije se dogoditi da ako nekoga oslobode zbog nedostatka dokaza, žena opet bude njegova slobodna lovina. A osim toga je važno da u cijelom procesu budu više uključene žene, kao odvjetnice, kao sutkinje. Jer u patrijarhalnim društvima, pa čak i kod nas u Njemačkoj, postoji veliki problem s mogućnošću da se žena nekom povjeri.

Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu već postoji, tu je i posebni sud za Ruandu. Je li to institucionalno rješenje za koje se Vi zalažete?

To bi moralo ići u tom smjeru. Ništa drugo nije zamislivo, i važno bi bilo da se osnuje sud Ujedinjenih naroda za posebne vrste ratnih zločina.

Odvjetnica Amal Clooney je na sjednici Vijeća sigurnosti govorila o mogućnosti nekog novog Nirnberškog suda. Je li to po Vašem mišljenju realno?

Vjerojatno do toga neće doći, ali to bi bilo vrlo poželjno. Važno bi bilo da se ti zločini ne samo odbacuju i preziru, već i da se pravno sankcioniraju. Kazneno gonjenje je važno i kao sredstvo zastrašivanja.

"Žrtve su opet postale žrtve"

O rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a protiv seksualnog nasilja u ratnim sukobima piše i Westdeutsche Allgemeine Zeitung (WAZ):

"Nova rezolucija bi trebala objasniti ono što su Ujedinjeni narodi ustanovili već prije deset godina: da se kod silovanja i drugih oblike seksualnog nasilja radi o "ratnim zločinima koje je moguće pravno sankcionirati". Tada je u rezoluciji 1820 konstatirano da se radi prije svega o tome da se "žene i djevojke ponizi, zaplaši i da se njima dominira, s ciljem da one budu izopćene iz svojih obitelji i društvenih zajednica. Ali od tada broj tih strašnih zlodjela nije opao. Ono što se događa u Sudanu, Jemenu, Siriji ili Mijanmaru (...) podsjeća na strahote iz rata u Bosni. Ili u Ruandi. Ono što im je svima zajedničko: zločinci uglavnom ostaju nekažnjeni, mada traume kojima su izložene žrtve i njihova stigmatizacija razaraju socijalno tkivo nekog društva i dugo nakon što je rat već završio."

A Prvi program njemačke televizije ARD u svom se komentaru pod naslovom "Žrtve su ponovo postale žrtve" osvrće na inzistiranje SAD-a pod prijetnjom veta da se ublaže neki dijelovi rezolucije i da se izbaci zahtjev za osnivanje radne skupine UN-a koja bi se bavila tom temom:

"Ostali su samo apeli i upozorenja. Za bolju zaštitu žrtava. Za bolju zaštitu djece, koja su začeta silovanjem. Za više kaznenog gonjenja i za sankcije. Diplomacija je umjetnost kompromisa. Htjelo se više, moralo se pristati da se ide korak po korak. Tako to formulira njemački veleposlanik pri UN-u Christoph Heusgen. Ali moglo bi se i reći: žrtve su ponovo postale žrtve - ovaj put žrtve igara moći unutar Vijeća sigurnosti. Ona ne zna što bi joj se moglo dogoditi kada napusti zgradu UN-a, rekla je libijska aktivistica Inas Miloud na kraju zasjedanja. Ona će se naime vratiti u brutalnu svakodnevicu libijskoga građanskog rata."

Priredio: Zoran Arbutina