Rat u Ukrajini: prekretnica u Antalyi?

Uspjeh za tursku diplomaciju: dva tjedna nakon početka ruskog napada na Ukrajinu održavaju se prvi razgovori na razini vlada između Rusije i Ukrajine. Sastanak ministara vanjskih poslova Sergeja Lavrova i Dmitra Kulebe planiran je za četvrtak u nazočnosti turskog ministra vanjskih poslova Mevluta Cavusoglua na marginama takozvanog Diplomatskog foruma u ​​turskom primorskom ljetovalištu Antalyi. Forum, koji se održava redovito, okuplja političare, diplomate i stručnjake iz raznih područja.

Sastanku najviših diplomata prethodili su veliki diplomatski napori Ankare. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je za vikend tijekom jednosatnog telefonskog razgovora sa šefom Kremlja Vladimirom Putinom obnovio svoj poziv na prekid vatre i vodio kampanju prije svega za „humanitarne koridore“ i za potpisivanje mirovnog sporazuma. Erdogan je prethodno razgovarao telefonom s ukrajinskim predsjednikom Vladimirom Zelenskim.

Turska, članica NATO, vrlo je zainteresirana za mirno rješenje sukoba i ima bliske veze s obje zemlje.

Povijesne i ekonomske veze s Ukrajinom

Turska i Ukrajina imaju zajedničku povijest: Krim je bio dio Otomanskog carstva do kraja 18. stoljeća. U današnjoj Turskoj živi oko pet milijuna pretežno sunitskih krimskih Tatara. Turskim novcem se trenutno u Kijevu grade kuće za krimske Tatare koji su napustili Krim nakon ruske aneksije 2014.

Od 2017. građani obiju zemalja mogu putovati samo s osobnom iskaznicom. Posebno u pogledu ekonomskih odnosa Ankara i Kijev su otvorili još jedno poglavlje u svojim odnosima - neposredno prije ruske invazije. Vlade su početkom veljače dogovorile sporazum o slobodnoj trgovini koji ima za cilj udvostručiti obujam trgovine od 4,6 milijardi eura 2021. Turska je 2021. bila najveći strani investitor u Ukrajini s obujmom ulaganja od 4,1 milijardu eura.

Zbog svojih isporuka oružja Kijevu - Ankara je indirektno uključena u ovaj rat. Ukrajinska vlada je proteklih dana preko društvenih mreža distribuirala nekoliko video snimaka „uspješnih“ operacija turskih dronova protiv ruskih vojnika. Pored bespilotnih letjelica Ukrajina je naručila i određeni broj ratnih brodova turske proizvodnje, koji bi trebali znatno ojačati njezinu obrambenu poziciju u Crnom i Azovskom moru.

Ograničen utjecaj na Moskvu

Predsjednik Erdogan nije usvojio rusku retoriku „specijalnih operacija“ i više puta je osudio invaziju kao „rat“. Djelomice je blokirao prolaz kroz Bospor ruskim ratnim brodovima i odbio rusko priznanje samoproglašenih takozvanih narodnih republika Donjeck i Luhansk na istoku Ukrajine.

Vlada u Ankari nema drugog izbora osim osloniti se na diplomatsko rješenje konflikta – previše je ovisna o Moskvi.

Obujam trgovine Turske s Rusijom je oko šest puta veći od trgovine s Ukrajinom. Turska dobiva više od trećine svojih potreba za prirodnim plinom iz Rusije, a prvu tursku nuklearnu elektranu gradi ruska državna kompanija Rosatom. Za turske građevinske kompanije Rusija je najvažnije strano tržište, a ruski turisti čine najveću skupinu stranih posjetitelja u Turskoj.

Osim toga, Turska i Rusija su tijesno isprepletene u nekoliko regionalnih sukoba. Zajedničke vojne patrole u ​​Siriji i zajednički centar za praćenje prekida vatre nakon armensko-azerbajdžanskog rata oko Gorskoga Karabaha su samo dva primjera.

Ankara još dobro pamti da za Tursku može biti vrlo bolno ako odnose s Moskvom lakomisleno stavi na kocku. Poslije obaranja ruskog borbenog zrakoplova u zimu 2015., koji je ušao u turski zračni prostor, Rusija je mjesecima zamrznula ekonomske odnose - na štetu Ankare. Poslije nekoliko mjeseci turska vlada je popustila i predsjednik Erdogan je odletio u Sankt Peterburg da se ispriča predsjedniku Putinu.

S obzirom na dramatičnu ekonomsku i financijsku krizu i pad rejtinga kod naroda, teško da tursko vodstvo može sebi priuštiti ekonomski ili turistički bojkot Rusije.

Turska nada u „prekretnicu“

Uoči pregovora u Antalyi rusko vodstvo se pokazuje jednako neumoljivom kao i u sukobu s Ankarom prije nekoliko godina. Zahtjevi Moskve prema Kijevu su sljedeći: Ukrajina treba promijeniti svoj ustav i izbaciti želju da uđe u NATO. Umjesto toga, trebalo bi ponovo uspostaviti neutralnost zemlje. Osim toga, Kijev bi trebao priznati anektirani crnomorski poluotok Krim kao dio Ruske Federacije i prihvatiti dvije separatističke regije Donjeck i Luhansk kao neovisne države. U Kijevu su svi zahtjevi isprva naišli na odlučno odbijanje.

S obzirom na slijepu ulicu, ocjena turskog ministra vanjskih poslova početkom tjedna bila je iznenađenje. Upitan o njegovim očekivanjima od sastanka, Mevlut Cavusoglu je bio izuzetno optimističan. On se nada da će razgovori u četvrtak biti „prekretnica“ za rat u Ukrajini.