Uloga Njemačke na Bliskom istoku nije jednostavna

Nakon napada Hamasa na Izrael 7. listopada, u kojem je ubijeno oko 1.200 ljudi, njemačka ministrica vanjskih poslova je tri puta boravila na Bliskom istoku. Cilj: podržati Izrael u njegovoj borbi protiv Hamasa u Pojasu Gaze, ali u isto vrijeme opomenuti zemlju da bude umjerena kako bi zaštitila palestinsko civilno stanovništvo. A sa susjednim arapskim državama prvenstveno se razgovaralo o sprječavanju regionalnog sukoba.

Annalena Baerbock je sad ponovo bila u regiji - kao i njezin američki kolega Antony Blinken. Međutim, napetosti su se znatno povećale. S jedne strane sve je veća međunarodna kritika Izraela zbog prekoračenja cilja: eliminacije Hamasa.

Istovremeno sukob se proširio. Osobito otkako je Izrael ubio zapovjednika libanonskog Hezbolaha, ova organizacija, koju podržava Iran, pojačala je napade na sjever Izraela.

Napadi Hutija na međunarodne brodove

Osim toga, pobunjenici Huti u Jemenu, koje također podržava i Iran, napadaju strane brodove u Crvenom moru na putu prema Sueskom kanalu i iz njega. Nekoliko brodarskih kompanija sada izbjegava ovaj najkraći put od Azije do Europe i ide znatno dužim i znatno skupljim pomorskim putem oko Afrike. Hans-Jakob Schindler, stručnjak za Bliski istok iz međunarodne organizacije Counter Extremism Project, predviđa "ozbiljan globalni ekonomski problem" ako se ovakva situacija nastavi: "Ne možemo bez Sueskog kanala godinu dana", rekao je Schindler za DW.

Njemačka vlada je prepoznala ozbiljnost situacije. Očekuje se da će se Njemačka uskoro pridružiti pomorskoj misiji koju predvodi SAD u Crvenom moru protiv napada Hutija.

Baerbock je također najavila da savezna vlada više neće stajati na putu isporukama britanskih borbenih zrakoplova Eurofighter Saudijskoj Arabiji. S obzirom na to da je Eurofighter zajednička proizvodnja više europskih zemalja, Njemačka mora također dati zeleno svjetlo. U svom koalicijskom sporazumu stranke vladajuće koalicije u Berlinu SPD, Zeleni i FDP su se zapravo složile da ne izvoze oružje u zemlje poput Saudijske Arabije, koje su uključene u rat u Jemenu. Postoje i kritike na račun stanja ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji. Ali s obzirom na to da ova zemlja također presreće rakete, koje Hutiji šalju na Izrael, njemačka vlada će vjerojatno ostaviti svoju zabrinutost po strani.

 

Njemačka kritika Izraela

Kada je riječ o sukobu između Izraela i Hamasa, njemačka ministrica vanjskih poslova ostaje pri svom prethodnom stajalištu: s jedne strane želi uvjeriti Izrael da se ova zemlja može „osloniti na solidarnost Njemačke u borbi protiv slijepog terora koji želi izbrisati Izrael sa zemljovida".

O vojnoj akciji Izraela u Pojasu Gaze, s mnogo mrtvih palestinskih civila, ona je rekla: „Patnja mnogih nevinih ljudi ne može biti nastavljena, potrebna nam je manje intenzivna operacija." Baerbock je također još jednom kritizirala nasilje izraelskih doseljenika na Zapadnoj obali Jordana nad Palestincima i tijekom posjeta je izjavila da je izgradnja izraelskih naselja "ilegalna".

Tko bi trebao upravljati Pojasom Gaze u budućnosti?

Što se tiče budućnosti Pojasa Gaze, Baerbock se jasno usprotivila stavovima pojedinih ultradesničarskih izraelskih ministara, koji bi najradije istjerali palestinsko stanovništvo iz toga područja. „Gaza pripada Palestincima", rekla je ona u Izraelu – i u tom se u potpunosti složila sa svojim američkim kolegom Blinkenom.

„Nažalost, ne postoji jedinstven stav izraelske vlade s kojim bi se moglo nešto učiniti", kaže Hans-Jakob Schindler. Na izraelskoj strani se izgleda pojavljuje osnovni konsenzus „da srednjoročno i dugoročno neka vrsta izraelske sigurnosne strukture u Pojasu Gaze treba nastaviti postojati".

Tu se postavlja pitanje: „Tko bi onda trebao upravljati Gazom? (...) Nema dragovoljaca. Ujedinjeni narodi, koji bi mogli upravljati, izgubili su povjerenje Izraela, posebno u posljednjih nekoliko mjeseci. Arapske države su napravile ogroman korak nazad. (...) Tko bi to još mogao biti? Sigurno ne Europljani. Nema dobrih ideja", kaže Schindler.

Svojom vojnom akcijom u Pojasu Gaze, Izrael je samo „kupio vrijeme da reorganizira Gazu", upozorava Schindler, možda jedno čitavo desetljeće. Ako Izrael ne nađe bolje rješenje, onda će se suočiti sa sličnim sigurnosnim problemom kao i ranije, bilo da je neprijatelj Hamas ili netko drugi.

Washington ne želi naljutiti ni Arape ni Židove

Ali koji manevarski prostor ima zapravo njemačka bliskoistočna politika? S jedne strane, tu očigledno glavnu ulogu igra SAD, a ne Njemačka ili EU, kaže Schindler.

S druge strane, Njemačka ima kontakte s vrlo različitim akterima u toj regiji, posebno s arapskim državama. Osim toga, prema navodima Schindlera, manevarski prostor Bidenove vlade također je ograničen s obzirom na početak američke predizborne kampanje. „Jasni stavovi Washingtona imaju političku cijenu. (...) Oni ne žele naljutiti ni arapske ni židovske glasače u Americi."

Reakcija u arapskom svijetu

U arapskim medijima posjet njemačke ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock bio je u sjeni Blinkenovog putovanja u tu regiju, koje se odigralo u isto vrijeme. Ali televizija Al-Arabia, koju financira Saudijska Arabija, spomenula je govor Baerbock na Zapadnoj obali Jordana u kojem je rekla da je Izrael dužan zaštititi Palestince na tom području.

Londonski list Al quds al araby, koji financiraju palestinski investitori, kritičan je prema njemačkoj bliskoistočnoj politici – a time i prema putovanju Baerbock u Izrael. Na konferenciji za novinare u Kairu njemačka ministrica vanjskih poslova poslala je „poruke podrške izraelskoj okupaciji i njegovoj agresiji na Pojas Gaze", piše taj list.

Općenito se njemačko držanje prema ratu Izraela protiv Hamasa promatra pretežno kritički. Njemačka politička elita svoju podršku Izraelu opravdava „navodnim osjećajem krivice” za Holokaust i potrebom da se iskupi podrškom Izraelu, navodi se u komentaru na portalu katarske televizije Al-Jazeera na engleskom jeziku. Televizija optužuje njemačku vladu da normalizira antiarapski i antimuslimanski rasizam i opravdava drakonsku antiimigracijsku politiku. Načelno govoreći, njemačka pozicija u ratu je opisana kao jednostrana, a na Njemačku, kao jednog od najodlučnijih podupiratelja Izraela, gleda se negativno.

Na tekstu surađivao Kersten Knipp.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.