Rastava braka kroz europski labirint

Ona je Francuskinja, on Britanac. Mladi bračni par je upravo bio doselio u Pariz, ali bračna sreća nije dugo trajala. On je otkrio da ga je prevarila. I odmah je podnio zahtjev za rastavom braka. Prema francuskom zakonu bračnom drugu koji je kriv za rastavu pripada manja svota za uzdržavanje. Da je on zatražio rastavu prema zakonu svoje domovine Velike Britanije, prošao bi lošije. Tamo, naime, nikakvu ulogu ne igra krivica za rastavu braka. Tako je, primjerice, i u Njemačkoj.

Za rastavu je dovoljan jedan

Takvih razlika prilikom rastava dvonacionalnih brakova ima mnoštvo. Odvjetnik Mark van Roy, koji ima ured nedaleko od europskih institucija u Bruxellesu, specijalizirao se za brakorazvodne parnice. Njegovi klijenti dolaze iz raznih zemalja Europske unije. Belgija je prošle godine modernizirala zakon o rastavi braka i približila ga odredbama kakve su primjerice u Njemačkoj ili Nizozemskoj. „Dosad su postojala uglavnom dva razloga za rastavu. Prvo, ako je netko mogao dokazati krivo ponašanje bračnog druga, primjerice nevjernost. I drugo, faktično odvojeni život od najmanje dvije godine. Novi zakon je pojednostavnio rastavu braka. Načelo krivice je zadržano. Razdoblje odvojenog života je smanjeno na jednu godinu. Jedan bračni drug može i jednostavno dva puta pred sudom izraziti želju za rastavom braka, i onda drugi bračni drug ne može ništa učiniti, mora se složiti s rastavom.“

Tko je kriv?

Pitanje krivice ne igra nikakvu ulogu kod određivanja visine svote za uzdržavanje. I bračni drug koji je nevjerom skrivio rastavu braka dobije istu svotu za uzdržavanje. Stvari su kompliciranije ako je jedan partner stranac, ili ako su oboje stranci. „Belgijski sud je nadležan ako je posljednje zajedničko boravište bilo u Belgiji. Strani par se može odlučiti i za postupak u svojoj domovini, ali oboje se moraju s time složiti.“

U drugim članicama EU-a stvari izgledaju drukčije. Većinom vrijedi načelo, tko se prije obrati sudu može odabrati po čijem će se zakonu odvijati brakorazvodna parnica. A razlike su nekad vrlo velike. Švedska ima najliberalniji brakorazvodni zakon u Europi. U Poljskoj vrijedi načelo krivice za rastavu. Onaj tko je kriv za rastavu ne dobiva ništa za uzdržavanje. Ubrzanje ili pojednostavljenje brakorazvodnog postupka Poljska želi spriječiti pod svaku cijenu. Na Malti uopće nije moguća rastava braka.

Do europske sloge teže nego u posvađanom braku

Zato je teško uskladiti odredbe u Europskoj uniji. Dvogodišnja nastojanja nisu urodila plodom pa se nedavno devet zemalja odlučilo na prisniju suradnju kod rastave braka. To su Španjolska, Francuska, Italija, Luksemburg, Slovenija, Austrija, Mađarska, Rumunjska i Grčka. One se nadaju da će time pridobiti i druge članice EU-a na ujednačavanje propisa. Ali, odvjetnik Mark van Roy ne smatra to realnim u skoroj budućnosti:

„U Sloveniji, Irskoj, Njemačkoj, Švedskoj postoje različiti sustavi koji su se desetljećima razvijali. Zato mislim da ujednačavanje neće biti moguće idućih godina. Za to će biti potrebno određeno vrijeme. Osim toga, to pretpostavlja i promjenu mentaliteta odgovarajućeg naroda.“

Do ujednačavanja brakorazvodnih propisa u Europskoj uniji još je, dakle, dalek put. I upitno je hoće li do njega ikada doći.