Rasprodaja Srbije Emiratima

Kompanija Al Dahra iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) kupila je imovinu Poljoprivrednog kombinata „Beograd" (PKB) za 105 milijuna eura. Arapska kompanija je poljoprivrednog giganta kupila za svega milijun eura više od početne cijene i to bez konkurencije – bila je jedini ponuđač.

Imovina PKB obuhvaća oko 17.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, oko 70 kilometara kanalske mreže za navodnjavanje, oko 17.000 grla stoke, nekretnine i mehanizaciju. PKB ima oko 1.700 radnika kojima su, kako tvrde u sindikatu, obećane otpremnine od 450 eura po godini staža. Prve najave već govore da će u PKB-u ostati zaposleno svega 1.000 radnika.

Novac koji će biti uplaćen za PKB neznatno je veći od dugova kompanije, koji prema službenim podacima iznose nešto preko 80 milijuna eura. Prema procjenama Samostalnog sindikata PKB-a, vrijednost zemljišta i cjelokupne imovine PKB-a iznosi između 600 i 800 milijuna eura, dok revizorska kuća Deloitte imovinu PKB-a procjenjuje na oko 208 milijuna eura.

„Netko će morati u zatvor"

Prodaja je izazvala oprečne komentare političara i stručnjaka, ali svakako preteže broj onih koji smatraju da se PKB nije smio prodavati. Privatizacija je prema tim ocjenama potpuno pogrešan potez, jer se proizvodnja hrane vidi kao strateška djelatnost, a zemljište kao vječiti resurs.

Malobrojni zagovornici prodaje PKB-a navode iste argumente kao i srpske vlasti: PKB je gubitaš koji ovakav kakav je ne može opstati na tržištu i za njega je jedino rješenje privatizacija.

Međutim, član Odbora za selo Srpske akademije znanosti i umjetnosti Branislav Gulan za DW navodi da je PKB ostvarivao prihod sve do 2012. godine. „Od 2013 godine je poslovanje ove kompanije bivalo sve gore i gore. Ne mogu tvrditi da je to rađeno namjerno, ali se od 2,2 milijarde dinara dobitka prešlo u gubitak koji je stalno rastao."

„Je li postojala jasna namjera da se jedno od najdragocjenijih srpskih poduzeća upropasti kako bi se prodalo po što nižoj cijeni? To je pitanje za tužiteljstvo, ali o tome se u Srbiji uopće ne govori. Ali, siguran sam da će netko u vrlo bliskoj budućnosti za to morati odgovarati", smatra Gulan.

Pripreme za poznatog kupca

Takve ocjene prate gotovo svaku krupnu privatizaciju u Srbiji. Nizom političkih makinacija i zloupotreba na čelo državnih kompanija dolaze stranački poslušnici, koji za svega nekoliko godina totalno srozaju vrijednost poduzeća koje se na kraju prodaje vlastima bliskom i već poznatom kupcu po smanjenoj cijeni.

Stoga i Branislav Gulan prodaju PKB-a vidi samo „kao nastavak pljačkaške privatizacije koja traje već dva desetljeća u Srbiji". „Dokaz za to je činjenica da je kompletna poljoprivreda privatizirana, a da je od toga poništena svaka treća ili četvrta privatizacija”, kaže Gulan.

Prodaju PKB-a kao štetan posao vidi i ekonomist i stručnjak za strana ulaganja Milan Kovačević. „Imovina kompanije prodana je za iznos koji praktično pokriva iznos duga, a Beograd je ostao bez velikog zemljišta, koje je potencijalno građevinsko zemljište na periferiji grada. Tako da je to prvi pogrešan potez u ovoj vezanoj trgovini, gdje je zajedno sa stočnom farmom – koja je jedna od najvećih u ovom dijelu Europe – prodato i potencijalno građevinsko zemljište", kaže Kovačević za DW.

Kao posebno loš detalj Milan Kovačević ističe privilegiran položaj arapske kompanije Al Dahra, koja u ovom poslu zapravo nije imala konkurenciju. „Zahvaljujući činjenici da Srbija na žalost s Emiratima ima međudržavni sporazum prema kojem oni mogu kod nas kupovati i ulagati bez konkurencije s drugima”.

Ulazak arapskih investicija je inače omogućen upravo takvim međudržavnim sporazumom 2013. godine, kojim su zapravo suspendirani domaći zakoni, ukinute licitacije za prodaju zemljišta i ukinuta primjena Zakona o javnim nabavkama.

Rasprodaja pred rasulo?

Opravdanje vlasti, ali i njima bliskih stručnjaka, kako je PKB bilo neminovno prodati jer je gubitaš, nije dovoljno uvjerljivo za naše sugovornike. Branislav Gulan ocjenjuje da je „vrlo čudna formulacija da će PKB biti pozitivan u privatnim rukama, a da to neće biti u državnim rukama. Trebali bi iz toga izvući zaključak da su oni koji vode državu loši biznismeni ili loši privrednici?"

Milan Kovačević smatra da se problem gubitaka mogao rješavati na drugi način. „To zemljište se, recimo, moglo dati u zakup i tako bi se mogli ostvariti i veći prihodi nego prodajom. S druge strane, nikada se nije pokušalo s profesionalnom upravom, uvijek smo na čelu PKB-a imali politički zaslužne ljude. Najgore od svega je što se problem rješavao tako da se samo skine s dnevnog reda: PKB gomila gubitke, hajde da ga se što prije otarasimo."

Činjenica da se dio zemljišta PKB-a nakon nekoliko godina može pretvoriti u građevinsko zemljište nije promakla pažnji javnosti u Srbiji – i to je već viđeno nakon privatizacija. „Trenutno je hektar tog poljoprivrednog zemljišta 6.800 eura, a ako se pretvori u građevinsko koštat će pet puta više", kaže Gulan.

Gulan također napominje da poljoprivreda i prehrambena industrija čine preko petine nacionalnog BDP-a, ali da su podaci o produktivnosti porazni za jednu agrarnu zemlju. Dok Srbija izvozi sirovine za proizvodnju hrane za tri milijarde dolara godišnje, Gulan podsjeća da površinom znatno manja Nizozemska, s tri puta manje poljoprivrednog zemljišta izvozi za 70 milijardi.

Član Akademijskog odbora za selo dodaje da tako jadno upravljanje i privatizacija poljoprivrede vode poskupljenju hrane i gubitku radnih mjesta. „Privatizacija poljoprivrede je ostavila bez posla 100.000 ljudi koji će sada biti najamni radnici u ovim prodanim kombinatima", kaže Gulan. „Prodali smo posljednje zlato koje imamo. To se obično radi kada se država raspada i kada rukovodstvo bježi iz zemlje pa onda rasprodaju sve što imamo kako bi sebi osigurali egzistenciju."