Rasizam na brazilski

Velika robna kuća odjednom, kao iz vedra neba se pretvara u plesnu pozornicu. Deset, dvadeset, stotinu mladih počinju plesati i njihati se u ritmu pljeska. Njihov „nastup“ traje sve dok se ne pojave osobe iz privatnih snaga osiguranja. Izraz njihovih lica i geste jasno pokazuju što oni o svemu tome misle. I mladi se povlače.

Naziv ovog pokreta glasi „Rolezinhos“ što bi u prijevodu značilo – diskretno koturanje. Riječ je o mirnim prosvjedima mladih crne boje kože koji većinski žive u predgrađima velikih gradova. Baš kao i sudionici velikih prosvjeda tijekom prošle godine, i oni žele dati signal i izraziti svoje nezadovoljstvo uslijed diskriminacije i rasizma koji je u Brazilu itekako prisutan. Mladi se služe raznim socijalnim mrežama preko interneta i na ovaj način dogovaraju mjesto okupljanja. A to su uvijek velike robne kuće, shoping-centri u kojima oni nisu rado viđeni gosti. Naprotiv, budući da vlasnici spomenutih trgovina mogu sami odlučiti koga će pustiti u svoje prostorije a tko će ostati pred vratima, najčešće su upravo mladi crne boje kože ti kojima je zabranjen pristup. Otkako su počeli s ovim akcijama, mjere „sigurnosti“ su drastično postrožene.

No, u međuvremenu su privukli pažnju medija i otvorili nove javne rasprave iz kojih se sve jasnije vidi da Brazil doista ima veliki problem s rasizmom. „Mladi u robne kuće više ne dolaze ne zato što im smeta hlađenje u ovim prostorijama, već zato što ih im se ne dozvoljava ulazak. Ovakve „zaštitne“ mjere nisu prihvatljive kao niti omalovažavanje mladih mušterija. Živimo u vremenu u kojem socijalna i etnička diskriminacija više ne smije postojati. Pri tome se čak ne misli na beskućnike, već na samu boju kože. Ona je odlučujuće mjerilo hoće li se nekog pustiti u robnu kuću ili ne“, napisao je primjerice jedan novinar sredinom siječnja za list Folho de Sao Paolo.

Velike socijalne razlike

Brazil je zemlja velikih socijalnih razlika. One se primjećuju i na tržištu rada. Iako se situacija u posljednje vrijeme polako mijenja, zahvaljujući raznim socijalnim programima, diskriminacija još uvijek postoji. Prema podacima Nacionalnog ureda za statistiku, 53 posto onih koji su tijekom prošle godine bili u potrazi za poslom, su bile osobe crne boje kože. Među onima koji već više godina bezuspješno traže zaposlenje, postotak osoba iste boje kože iznosi 60 posto.

Ovakva situacija je vidljiva i ako se pogledaju podaci za zaposlene. Potomci afričkih doseljenika i robova u Brazilu se rijetko kada uspiju na hijerarhijskoj ljestvici popeti malo više. Što to znači za svakodnevicu ovih građana i njihov osjećaj u društvu u kojem žive, može se iščitati iz podatka da oko 200 milijuna stanovnika koliko ih sveukupno živi u Brazilu, njih čak 45 posto imaju crnu boju kože.

„U tom smislu se i pokret 'Rolezinhos' može protumačiti ne samo kao prosvjed za ulazak u robne kuće već i činjenicu da je ovim mladima dosta i da više ne žele prihvaćati situaciju kakva je bila do sada“, kaže Rosana Pinheiro Machado, profesorica antropologije sa Sveučilišta u Oxfordu.

„Neuspjela šala“

Međutim, ova skupina nije izložena samo svakodnevnim diskriminacijama i rasizmu već i provokacijama. Tako je primjerice ovih dana Cassio Lannes, jedan od sudionika brazilske verzije britanskog „Big Brothera“ izjavio pred kamerama kako „čezne za vremenom kada držanje robova nije bio nikakav prekršaj niti zločin…“. Njegov je otac odmah reagirao i izjavio kako je riječ o neslanoj šali njegova sina. No, on nije bio jedini. Ovih se dana pred sudom za mlade prijestupnike mora pojaviti jedan 16-godišnjak koji je na jednoj internetskoj platformi za prodaju napisao kako nudi „crnce za svakojaku uporabu po cijeni od 35 centa“.

„Upravo zato je rasizam opasan i moramo ga suzbiti. On u osobama crne boje kože ne vidi ljudska bića, već – u najgorem slučaju – opasnu zvijer“, kaže Luiza Bairros, voditeljica Ureda za razvoj etničke jednakosti u Brazilu.

Koliko će ova borba još trajati, to se ne zna a mogla bi potrajati. No, najvažnije je da mlade generacije konačno aktivno reagiraju i prosvjeduju protiv ovakvih negativnih, čovjeka nedostojnih pojava – pa makar i samo plesom…