Rasizam: Europa nije nevina

U zadatke potpredsjednika Europske komisije Margaritisa Schinasa spada i promicanje „europskog načina života". Ovaj grčki političar sebe smatra nadležnim i za pitanje rasizma. „Imamo manje problema nego Sjedinjene Države, naši socijalni sustavi su bolji", rekao je Schinas na manifestaciji organizacije Delfski gospodarski forum. Ali on priznaje da se u Europi još puno toga treba učiniti „po pitanju jednakih mogućnosti u životu".

Francuska iluzija

Diskriminacija u potrazi za poslom je jedno od tih „pitanja koja još moramo riješiti". Za studenticu prava u Parizu Kesiah to je gorka svakodnevica: bezuspješno je u potrazi za mjestom u nekom odvjetničkom uredu u kojem bi mogla stažirati. Obično joj kažu da je mjesto već zauzeto.

„Žele nas uvjeriti da nas prihvaćaju. Ali mislim da tu ima puno licemjerja. Nije kao u SAD-u, gdje rasizam vidiš na 1.000 kilometara, skriveniji je. U Francuskoj je to primjetno kod mnogo sitnica, u potrazi za poslom ili vas zaustavljaju na ulici bez razloga."

Kesiah je prošlog vikenda prosvjedovala protiv rasizma i diskriminacije, zajedno s tisućama Francuza. Povod su slučajevi policijskog nasilja u Francuskoj, od kojih je posljednji poznati slučaj - smrti Adama Traorea iz 2016.

Ne radi se samo o brutalnom postupanju - rasno profiliranje dio je svakodnevice u francuskim predgrađima. Istraživanje Vijeća Europe u kojem je ispitano 5.000 mladića afričkog i arapskog podrijetla otkrilo je da ih je policija zaustavljala dvadeset puta češće nego druge stanovnike Francuske.

Masovni prosvjedi u Francuskoj donijeli su prvi rezultat: ministar unutarnjih poslova Christophe Castaner zabranio je policiji stisak oko vrata sumnjive osobe prilikom uhićenja. Iako negira da je njegova policija generalno rasistička, priznaje „da su neki policajci rasisti".

Belgija: kolonijalna vladavina i genocid

Demonstracija je bilo i u Bruxellesu. „Došli smo jer je ovo glavni grad Europe", kaže jedna od organizatorica. Brända Auchimba kaže kako je ljuti „svakodnevna diskriminacija i policija koja zaustavlja afričke i arapske dečke na svakom ćošku".

Osim toga, ona želi da se s postolja skinu statue belgijskog kralja Leopolda II. (1835. – 1909.). Belgijska kolonijalna vladavina u Kongu dio je potisnute prošlosti te zemlje. Tek 1998. godine povjesničar Adam Hochschild vratio je genocid i eksploataciju zemlje u nacionalnu memoriju.

Oko deset milijuna ljudi izgubilo je život pod kolonijalnim režimom Leopolda II. u Kongu. Do današnjeg dana o tome nema ništa u belgijskim udžbenicima povijesti. „Nadam se da ljudi shvaćaju kako se osjećamo kada vidimo ove kipove", kaže Brända. U međuvremenu je gradonačelnik Antwerpena tamošnji Leopoldov kip smjestio u muzej.

Borba kultura u Velikoj Britaniji

U Londonu je na strani demonstranata čak i gradonačelnik Sadiq Khan. Ovaj član Laburističke stranke iz pakistanske obitelji u istočnom Londonu je uklonio statuu trgovca robljem Roberta Milligana: „Tužna je istina da je mnogo našeg bogatstva rezultat trgovine robljem - ali tome ne moramo odavati počast na našim javnim mjestima."

No Priti Patel, britanskoj ministrici unutarnjih poslova iz redova konzervativaca, također porijeklom iz Pakistana, ovakav način prosvjeda se ne sviđa. Demonstranti koji su statuu trgovca robljem Edwarda Colstona u Bristolu bacili u vodu, bit će kazneno gonjeni zbog „svojih krajnje sramotnih radnji", kaže ona.

„Velika Britanija nije nevina. Vlada i policija nikada nisu odgovarali za mnoge živote crnaca", rekao je jedan prosvjednik u Londonu. „Dobro je vidjeti kolektivnu tugu i spremnost da promijenimo svoju situaciju. O tome se radi", kaže prosvjednik pored njega.

Solidarnost s Georgeom Floydom i u Velikoj Britaniji je izazvala bijes zbog svakodnevnog rasizma, socijalne obespravljenosti, policijskog zlostavljanja i diskriminacije. To uključuje i skandal poznat kao Windrush. Radi se deportacijama migranata s Kariba koji su desetljećima živjeli u Velikoj Britaniji - samo zato što su pronađene neke formalne greške u njihovim dokumentima.

Manjine „identificirane kao problem"

„U Europi ima mnogo primjera pojedinačnog i institucijskog rasizma u policiji", kaže britanski kriminolog Ben Bowling. Međutim, u Sjedinjenim Državama, gdje policija godišnje ubije 1.000 ljudi, opseg policijskog nasilja je ekstremniji.

Prema Bowlingu, problem „je kako organizacija generalno postupa s manjinama i marginaliziranim skupinama". On pojašnjava: „U Velikoj Britaniji možete vidjeti kako se policija ponaša prema ljudima crne boje kože i onima azijskog porekla. To se jasno vidi u Njemačkoj, Francuskoj i svuda u Europi gdje su manjine marginalizirane i koje policija identificira kao problem."

Ali problem je veći: „Diskriminacija ide i izvan policije, ima veze s gospodarstvom, obrazovanjem i obitelji." Zemlje u Europi trebaju priznati da je njihova budućnost multikulturna i raznolika i da svaki građanin mora imati iste životne šanse.

„Stidim se"

Europa je još daleko od ovog priznanja. Samo 24 od 705 zastupnika u Europskom parlamentu je afro-azijskog porijekla, iako osobe s afričkim ili azijskim korijenima čine oko deset posto europskog stanovništva. Jedna od njih je Šveđanka Alice Kuhnke iz stranke Zeleni: „Stidim se jer zapravo ne predstavljamo ljude u Europi. Zato moramo osigurati da u buduće bude više zastupnika koji će izgledati drugačije i imati različito porijeklo."

Kuhnke je izvjestiteljica za antidiskriminacijsku smjernicu EU-a koja je na čekanju od 2008. Prijedlog smjernice, kojom se propisuje jednak tretman svih građana u socijalnim pitanjima, blokiraju mnoge zemlje članice. Polovica europskih zemalja nema čak ni akcijski plan za borbu protiv rasizma.

Šveđanka se nada da će demonstracije u EU-u pogurati donošenje tog propisa: „Uvjerena sam da sada možemo iskoristiti uzbuđenje i svijest mnogih. Ali to se ne smije završiti lijepim riječima o jednakosti. To se konačno mora odraziti u zakonodavstvu Europske unije."