Radije sobarica u New Yorku nego u Budvi

Neprocjenjivo iskustvo. Novi ljudi, drugačija kultura, stjecanje radnih navika… Tako Ivana Gojković opisuje takozvani "work and travel"  program u okviru kojega ovoga ljeta radi kao sobarica u jednom hotelu u New Yorku.

"Ujedno ću i zaraditi dovoljno za master studij i to čini ovu odluku jednom od najpametnijih koje sam ikada donijela", priča Ivana za DW.

U njezinoj rodnoj Crnoj Gori, pak, na obali nedostaje radne snage. To nije novost, ali je problem pogoršan jer su sve popularniji programi koji omogućuju mladima da putuju i rade, najčešće u Sjedinjenim Državama.

Ove godine je prema neslužbenim podacima oko 2.000 studenata iz Crne Gore zatražilo odgovarajuću vizu, a njih 1.500 zaista i otputovalo preko Atlantika.

Studenti koji imaju ovo iskustvo, ali i iskustvo ljetnog posla na domaćem primorju kažu da se više isplati "work and travel".

Kristina Knežević, studentica iz Bara, radila je prije dvije godina na otoku Martha's Vineyard u Massachussetsu, a ljeto nakon toga je provela na crnogorskoj obali.

"Moj prvenstveni cilj je bila isključivo zabava", priča Kristina za DW. Na kraju je radila dva posla - ujutro kao sobarica, poslijepodne kao ispomoć u kuhinji, uz dva slobodna dana tjedno. "Bilo je još studenata s Balkana. Prije povratka kući vrijeme sam iskoristila za obilazak pojedinih gradova. Svima to toplo preporučujem."

Kaže da se može zaraditi od oko 3.000 eura mjesečno pa naviše. Ne čudi je, kaže, što Crnogorci radije zasuču rukave u Americi nego u domovini. "Svaki radni sat se plaća, svaki prekovremeni sat dvostruko više, ako je satnica 11 dolara, prekovremena je 22 dolara. Pa sad računajte."

U Crnoj Gori pak, kaže Kristina, zarada je često oko 500 eura mjesečno i to još "uz malo sreće". To ništa ne znači studentu koji sam mora platiti ili sufinancirati studij. "Često nema slobodnih dana, radite prekovremeno ili po pozivu i to neplaćeno. Rad na crno više je praksa nego iznimka."

Između zarade i zabave

Samo u maloj Crnoj Gori postoji jedanaest posredničkih agencija koje – za priličnu naknadu – pomažu studentima da nađu posao i dobiju vizu za SAD.

David Knežević iz agencije WAT objašnjava da se kod sličnih programa radi prvenstveno o razmjenama koje trebaju studentima omogućiti da vide nešto novo, nauče jezik i steknu iskustvo. "Jedini sporni momenat je što ih studenti sve više doživljavaju kao programe za zarađivanje novca, što oni nisu", tvrdi Knežević.

U svibnju su se oglasili i sa Sveučilišta Crne Gore s namjerom da zabrane polaganje ispita u izvanrednim terminima, navodeći da se to protivi statutu Sveučilišta. To bi u velikoj mjeri uništilo planove studenata koji planiraju ljeto provesti u Americi.

Reakcije studentske zajednice povodom toga bile su burne. Sveučilište je potom popustilo i ponovno odobrilo izvanredni rok za polaganje ispita.

Ideja o odlasku iz Crne Gore postala je svakodnevica za veliki broj ljudi. Veliki broj kandidata upisuje novi fakultet i polaže neke ispite samo kako bi stekli uvjete za vizu. A kad je dobiju, povratnu kartu nikad ne iskoriste.

Zbog toga su ove godine i uvjeti za dobivanje vize bili stroži. Kandidati su podvrgnuti detaljnom ispitivanju.

Prema izvještaju State Departmenta za prošlu godinu, SAD je trebalo napustiti 1.404 osoba na razmjeni i studenata iz Crne Gore koji nemaju useljeničke vize. Od tog broja je 95 osoba prekoračilo rok, a za 72 se sumnja da su još u zemlji. To znači da oko pet posto osoba ostaje raditi na crno.

Službeni podaci kažu da se 453 državljana Srbije od njih 6.616 prošle godine zadržalo u SAD duže od trajanja vize. Državljani BiH se nisu vratili na vrijeme u 169 slučajeva (od 2.070), Makedonije u 56 (od 1.101), a Albanije u 618 (od 15.319).