Rad u Njemačkoj – druga strana medalje

„Radio sam u Düsseldorfu otprilike tri mjeseca, krajem prošle godine, poslala nas naša firma iz Zagreba", prepričava nam Miljenko Delija, stolar i radnik na raznim drugim poslovima u graditeljstvu. No danas je nažalost prinuđen zatražiti pomoć novootvorenog Savjetovališta za upućene radnike, pri centrali Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. „Oko 39 tisuća kuna još mi nije isplaćeno za taj rad, a dužni su i mojim kolegama, bilo nas je ukupno petorica. Još uvijek pokušavamo doći do svog novca, ali dosad nas nitko nije uzimao u obzir“, kaže on.

Upućeni ili detaširani hrvatski radnici jesu oni koje na privremeni rad u inozemstvu šalje njihovo poduzeće iz Hrvatske. Ali negdje u tom transferu često nestanu i radn(ičk)a prava koja nema tko zaštititi – čak i imovina, odnosno zarada angažiranih radnika, kao što čujemo od Delije: „Naši nisu baš ni znali kako to ide, niti su previše vodili računa. Nijemci su zatim počeli muljati s cijenama satnica, sve su prihvaćali i svašta obećavali. Treći mjesec smo radili po 14 sati dnevno, nedjeljom također, pa su nam najavili i božićnice i druge nagrade, ali na kraju nije plaćeno ništa od toga.“

Dvostruka mjerila

„Radili smo na dva gradilišta, suha gradnja–knauf, interijeri. Velika zgrada je bila, na pet katova. Podizvođač preko kojeg smo sudjelovali u tome zove se Stollenwerk. Na početku smo dobili nešto novca i potpisali da nismo plaćeni ispod minimalca. Sad ne možemo dobiti ni kopije tih izjava da bismo lakše pravnim putem došli do svojih prava. A ni naša firma nam nije dala ugovore za rad vani“, nabraja ovaj građevinac. Zatim slušamo o detaljima koji odnekud zvuče veoma poznato.

Naravno, riječ je o opisima iz bestselera Güntera Wallraffa „Ganz unten“, koji je 1986. u Zagrebu objavljen pod naslovom „Na samom dnu“: kad njemački radnik dolazi na domaćinsko gradilište, strani radnik se miče ustranu i daje mu, prema potrebi, svoju zaštitnu opremu. Jednostavno, u pravnom i političkom pogledu su jedni hvalevrijedno zaštićeni, ali oni drugi su uvelike izloženi. Nitko ne tvrdi da je to u Njemačkoj prevladavajuća praksa, ali Miljenko Delija svjedoči da je nešto slično doživio, pa i čuo od drugih kao čest slučaj.

„Situacija, recimo, bude takva da mi nešto radimo“, nastavlja on, „a onda dođu Nijemci da završe neki dio svog posla. I nas samo otprave van, dok oni rade. Ako pak radimo i dođu Ukrajinci, ne moramo se micati, kao ni Ukrajinci nama.“ Ta su se dvostruka mjerila potvrdila Deliji i u vezi sa zalaganjem da naknadno dođe do svoje zarade. U komunikaciju s njemačkim partnerom uključio se i Njemački savez sindikata (Deutscher Gewerkschaftsbund), inače suradnik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) na otvaranju spomenutog Savjetovališta za upućene radnike. No, uzalud: nitko se ne odaziva niti obazire na pozive i zahtjeve.

Široke mogućnosti za lov u mutnom

Premda itekako postoji osnova za utjerivanje zaslužene plaće pravnim načinima, Delija je svjestan da bi ta zalaganja mogla potrajati. „Prepreke su različite i neočekivane. Obrasci nisu dorečeni, zakoni između država su neusklađeni, po raznim pojedinostima. Mogućnosti za lov u mutnom, kao što su to nama poslodavci napravili, široke su i mnogobrojne. Oni znaju da ljudi nemaju novca i da moraju raditi čak i kad su okolnosti nepouzdane. To se stalno dešava, no prava nas radnika su nevažna vlastima, pa je tako i jedan moj prijatelj već dvaput doživio ovakvu situaciju“, rekao nam je Miljenko Delija.

Ukupno uzevši, njegov osvrt podsjeća i na danas već uobičajeni prigovor Europskoj uniji da je njezin ustroj prilagođen primarno interesu krupnog kapitala – njegovoj mobilnosti, praktičnijem obrtu, bržem izvlačenju profita. S druge strane, ako je riječ o klasičnoj opreci rad-kapital, pozicija radnika i funkcija rada u 21. stoljeću izloženi su ovdje tržištu kudikamo brutalnije nego što je to bio slučaj u, primjerice, tzv. državi blagostanja Zapadne Europe prije 40 ili 50 godina.

Savjetovalištu za upućene radnike cilj je donekle kompenzirati takvu neravnotežu iz sindikalne perspektive, uz korištenje potencijala same Europske unije. Ured je otvoren pomoću sredstava EU-a, dakle, u sklopu projekta „Pravedno upućivanje: europska sindikalna mreža za pravedne radne uvjete upućenih radnika“. Pravna savjetnica ureda Sunčica Brnardić pojasnila nam je kako se otvaranjem savjetovališta želi potaknuti radnike da se o svojim pravima informiraju već prije potpisivanja ugovora, ali i da se preokrene trend netraženja pomoći zbog uvjerenja da se tu ionako ne može postići – ništa.

Poželjna revizija EU-direktive

„Osim što se takvi radnici nalaze u kompleksnom pravnom statusu, gdje se osim hrvatskog prava na njih primjenjuju i neke odredbe zemlje EU-a u kojoj obavljaju privremeni rad, a o čemu često nisu informirani, iskustva sličnih savjetovališta u Njemačkoj pokazuju da se radnici nerijetko susreću s problemima koji se tiču isplate plaće, neuplaćivanja doprinosa te loših i neadekvatnih uvjeta rada i boravka u stranoj zemlji“, kaže savjetnica u ovom uredu pri SSSH-u, dodajući kako još nema dovoljno materijala za usporedbe iskustava upućenih hrvatskih radnika u različitim državama EU-a.

Uglavnom je poznata praksa u Njemačkoj, gdje se najviše toga dokumentiralo, kao i zbog puke činjenice da Njemačka prednjači brojem radnika upućenih iz Hrvatske, što dosta govori o bliskoj međuovisnosti dviju privreda. Doznajemo i kako će sankcioniranje kršenja, mada iskustvo radnika u principu više ovisi o poslodavcu nego o destinaciji, zavisiti o radnopravnom zakonodavstvu zemlje u kojoj se rad obavlja, o kapacitetima inspektorata rada u toj zemlji, pa i o tome koliko efikasnu suradnju ostvaruju inspektorati te zemlje i Republike Hrvatske.

Nedorađena EU-regulativa proizvodi neke sustavne problematične efekte: prijedlog revizije Direktive o upućivanju radnika predviđa za upućenog radnika plaću kakvu dobiva i domaći radnik, ali sadašnji tekst akta jamči za gostujući rad samo – minimalac. Detaširani radnici, čuli smo od Sunčice Brnardić, ovise o tome kako koja država definira minimalnu plaću, koji je njezin udio u prosječnoj plaći i kakva je pokrivenost kolektivnim ugovorima koji se tiču i stranaca. Dobar primjer, a gdje radnik može zaraditi i do 30 više od minimalca – ako se pravno zaštiti - jest upravo sektor graditeljstva u Njemačkoj.