Puč u Nigeru: kakva je uloga Rusije?

Na demonstracijama podrške puču u Nigeru nekoliko ljudi mahalo je ruskim zastavama. Demonstranti su uzvikivali „Živio Putin", kao i „Dolje Francuska", bivša kolonijalna sila u Nigeru.

Takvi znaci proruskog raspoloženja i optužbe velikog broj ukrajinskih dužnosnika koji su tvrdili da Rusija stoji iza državnog udara u Nigeru potaknuli su spekulacije o tome da je Moskva organizirala puč.

Ali, nijedan ozbiljan komentator nije izjavio da je Rusija direktno odgovorna za svrgavanje demokratski izabranog predsjednika Nigera, Mohameda Bazouma 26. srpnja.

„Mislim da ono što se dogodilo i ono što se nastavlja događati u Nigeru nije potaknuto od strane Rusije ili Wagnera“, rekao je američki državni tajnik Antony Blinken u izjavi za BBC.

Ruska grupa Wagner u Africi

Wagner je ozloglašena paravojna skupina koju financira ruska država i koja je duboko umiješana u događanja u nekoliko afričkih država, prvenstveno u Srednjoafričkoj Republici, Sudanu, Maliju i Libiji. Iako je šef Wagnera Jevgenij Prigožin pozdravio puč u Nigeru, on nije potvrdio da je u to umiješana njegova organizacija.

Poznavateljica te paravojne skupine iz Washingtona Elena Pokalova za DW potvrđuje da „zaista nema mnogo dokaza da Rusija stoji iza puča“.

Umjesto toga čini se da je uzrok bila osobna ambicija. Bazouma je želio smijeniti general Abdurahman Tchiani, zapovjednik elitne predsjedničke garde, a nakon toga se Tchiani proglasio šefom nove vojne hunte.

Je li Wagner aktivan u Nigeru?

Iako nema konkretnih dokaza da su Wagnerovi plaćenici već u zemlji, analitičarka Pokalova vjeruje kako je Niger „dovoljno važan" za ruskog predsjednika Vladimira Putina da bi on podržao slanje boraca u tu zemlju.

„Mislim da Prigožin neće imati problema da okupi 1.000 do 2.000 ljudi“, rekla je Pokalova. „To je upravo ona vrsta pobjede koja je trenutno potrebna Putinu, jer on ne postiže svoje ciljeve u Ukrajini."

Kao i mnogi drugi analitičari i Pokalova upozorava da bi se, ako je Niger postigao dogovor s Wagnerom, ta država bogata uranijem mogla suočiti s dodatnom nestabilnošću, kršenjem ljudskih prava, autoritarnom vladavinom i suzbijanjem demokratskih prosvjeda.

Jesu li ruske dezinformacije pomogle u izvođenju puča?

Dobro je poznato da Rusija u Africi vodi sofisticirane digitalne kampanje dezinformacija – između ostalog i u Nigeru, ključnom zapadnom savezniku u kojem se nalaze velike američke i francuske baze (nakon puča, lideri hunte poništili su sporazume o vojnoj suradnji s Francuskom). Te kampanje obično se vode protiv Francuske i Sjedinjenih Država koje se optužuje za kolonijalizam. I zalaže se za širu revoluciju u Sahelu, pojasa uglavnom sušnih zemalja koji se proteže duž Afrike, odmah ispod pustinje Sahare.

Prema Afričkom centru za strateške studije, koji djeluje u okviru američkog Ministarstva obrane, nakon državnog udara u Burkini Faso 2022. na proruskim Telegram-kanalima predlagan je Niger kao buduća meta.

„Dezinformacijske mreže povezane s grupom Wagner također su dva puta pokušale pokrenuti glasine o državnom udaru u Nigeru. Jedna od njih djelovala je kao pažljivo orkestrirana online-aktivnost koja se poklopila s putovanjem predsjednika Bazouma u inozemstvo u veljači 2023.“, navodi Afrički centar američkog Ministarstva.

Ipak, dok zapadne obavještajne službe ispituju je li Rusija uoči puča pokretala ciljane kampanje, „za to do sada nisu pronađeni nikakvi dokazi“, piše španjolski list El Pais, pozivajući se na obavještajnog časnika iz jedne europske zemlje.

Povijest državnih udara u zapadnoj Africi

U zapadnoj Africi je od 2020. godine izvedeno više vojnih udara: dva puta u Burkini Faso i Maliju, i po jedan put u Čadu i Gvineji. Niger je bila jedna od posljednjih prozapadnih zemalja u Sahelu.

Već duže vrijeme u igri je pretpostavka da do pučeva dolazi nakon što je Moskva ponovo pokrenula projekt rusko-afričkih odnosa, kaže Ovigwe Eguegu, analitičar iz konzultantske tvrtke Development Reimagined. „Ipak, iako postoje dokazi za ruske kampanje dezinformacija ili za to da ruski mediji potpiruju antikolonijalne osjećaje, mora se reći da su ti antikolonijalni osjećaji u tom zemljama ionako već prisutni."

Eguegu opisuje odnose između Nigera i Rusije kao „vrlo tanke", a to je ocjena koju potvrđuje i Daniel Eizenga iz Afričkog centra za strateške studije. On koristi izraz „ekstremno ograničeni“ odnosi.

Veze između dviju zemalja uglavnom postoje na području sigurnosti. One su 2017. potpisale vojni sporazum – jedan od desetaka sporazuma koje Rusija ima s afričkim zemljama, a koji podrazumijeva unapređenje suradnje u borbi protiv terorizma. Niger se posljednjih godina suočavao sa čestim napadima pobunjeničkih grupa.

Ali ta suradnja se nije razvila „na neki suštinski način“, kaže Eguegu, koji se specijalizirao za odnose Rusije i Afrike.

Kako bi se veze Rusije i Nigera dalje mogle razvijati?

Ipak, puč je otvorio čitav niz mogućnosti za Rusiju da proširi svoje interesne zone u Sahelu i potencijalno dobije podršku u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda. Većina država članica UN-a više puta je osudila Moskvu zbog njenog rata protiv Ukrajine.

Niger je podržao tri rezolucije UN-a kojima se osuđuje ruska invazija, dok su Mali, Gvineja i Burkina Faso bili suzdržani ili nisu bili prisutni kod glasanja. Dovođenje Nigera u sferu interesa Rusije moglo bi to promijeniti.

Prodaja oružja Nigeru još jedan je način na koji bi Rusija mogla učvrstiti odnose. „U isto vrijeme to oružje bi omogućilo nigerskoj hunti da udvostruči svoje napore u borbi protiv terorizma, a pomoglo bi joj i da konsolidira svoju poziciju novih vladara", kaže Eguegu za DW.

Rusija bi novom režimu mogla pomoći i „na području sigurnosti", što je eufemizam za koji bi Niger, jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, skupo plaćao Wagnerove usluge, eventualno podmirujući svoje obveze prirodnim resursima, kao što to čine Srednjoafrička Republika i Mali.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu