"Put života": 70 godina poslije

Lenjingrad je u opsadi njemačke vojske bio dvije i pol godine. Od rujna 1941. do siječnja 1944. Samo tijekom dvije zime postojao je put koji je vodio u grad i iz njega. Bio je to put preko zaleđenog Jezera Ladoga. Više od milijun ljudi je ovim putem pobjeglo iz grada. "Put života" je za mnoge bio i opasna "staza smrti" koju nisu preživjeli.

Još tijekom prve zime u opkoljenom Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) uvedene su markice za hranu. Glad je bila najveći problem stanovništva, mada su im prijetile i bolesti poput tifusa i skorbuta. Temperature su pale ispod nule. Nakon toga se smrzla površina Ladoškog jezera, što je omogućilo pravljenje puta.

Stručnjaci i ribari su napravili plan ceste koja bi vodila preko leda. Izviđačka jedinica je na skijama prošla teren i markirala trasu. Mjesta gdje je led bio tanak premoštena su balvanima, a negdje su i uklanjani blokovi leda koji su smetali. Tako je nastala cesta koja se službeno zvala "Vojna cesta broj 101". Ljudi su je zvali "Put života".

Preko jezera su prvo prošle saonice u koje su bili upregnuti konji. Konji su također bili gladni i umorni i jedva su vukli teški teret. Nisu svi uspjeli prijeći dug i opasan put. Ipak, brojne saonice su ušle u opkoljeni grad - donoseći toliko potrebnu hranu.

Kada su nestale zalihe brašna, pekari su pokušali nadomjestak za kruh peći doslovce "od prašine". Preko ledene ceste su na kraju vozili i kamioni natovareni teretom. Prvi kamioni koji su stigli u grad dočekani su aplauzom i suzama gladnih stanovnika. Ipak, već tijekom prva dva tjedna u jezero je potonulo 157 kamiona.

Vozači, među njima i brojne mlade žene, vozili su danonoćno preko zaleđenog jezera. I oni su se borili protiv hladnoće, gladi - i umora. Da ne bi zaspali tijekom vožnje mnogi su u kabine kamiona vješali lonce i šerpe kako bi ih klepetanje budilo i sprječavalo da zaspu.

Dnevna porcija kruha za stanovnike Lenjingrada tijekom zime 1941. iznosila je 125 grama. Svjedoci tvrde da je takav komad kruha izložen u muzeju "Put života" mnogo manji od onog koji je doista dijeljen. "Kruh" se sastojao od mješavine kore drveća, mekinja, mljevenih iglica sa zimzelenog drveća, uljnog taloga i malo brašna.

Za vrijeme druge zime u blokadi preko "puta života" evakuirano je stanovništvo. Na lenjingradskoj željezničkoj postaji tisuće ljudi čekale su sljedeću priliku da krenu na put "preko leda". Vlakovi koji su vozili prema jezeru bili su pretrpani. Mnogi od izgladnjelih koji su čekali, među njima i brojna djeca, umrli su prije nego što su dočekali priliku za izlazak.

Opsada Lenjingrada trajala je 872 dana. Tijekom opsade umrlo je više od milijun ljudi. 90 posto žrtava umrlo je od gladi. Preko Jezera Ladoga iz grada je izašlo skoro milijun i pol ljudi. Preko jezera je tijekom rata prebačeno i oko milijun i pol tona namirnica.

Ova moderna cesta koja danas vodi prema obali jezera nema ništa zajedničko s ondašnjim putem koji je bio krivudav i opasan i stalno na udaru njemačkog topništva. Danas ova cesta djeluje vrlo idilično. Mirno.