Pune čekaonice, nigdje liječnika

Florina Venera ima samo jedanaest godina. Potječe iz mjesta Bunesti u središnjoj Rumunjskoj. Prije sedam godina kod nje je dijagnosticiran rak kostiju u nozi. Florina je operirana. I sad je njezina majka Adriana Rusu opet zabrinuta. Njezina se kćerka žali na bolove u nozi.

Brige dodatno pojačava činjenica da je Florina zadnji pregled obavila 2014. Njezina majka kaže da više uopće ne zna kamo da ode. Kućni liječnik obitelji, koji je inače Florini pisao uputnice za pregled kod onkologa, zatvorio je svoju ordinaciju. Zamjene za sada nema.

Bunesti, barem po zapadnim standardima, i nije baš osobito ugodno mjesto za obiteljski život. Florinini roditelji, njezina dva brata, ova djevojčica i njezina mala sestra, koja je još beba, žive u jednosobnom stanu. Ulica ispred ulaza u stan nije ni popločana. Plinovod ne funkcionira. Obitelj jedva preživljava. Apsolutno nezamislivo da u toj situacije razmišljaju i o privatnom zdravstvenom osiguranju.

Da bi posjetili liječnika, Florina i njezini roditelji moraju putovati u mjesto Sighisoara, udaljeno 30 kilometara. Nema autobusne linije. Jedina opcija je iznajmljivanje automobila, što bi ih koštalo oko 20 eura. To je jako puno novca za većinu ljudi koji žive ovdje.

Bolje šanse u inozemstvu

U Rumunjskoj, pa i u susjednoj Bugarskoj je očit nedostatak medicinskog osoblja. Tisuće liječnika, liječnica asistentica i bolničkih sestara, koji potječu iz te dvije balkanske zemlje, trenutno žive i rade u inozemstvu, u zapadnoeuropskim državama ili drugdje.

Od 2007. oko 45.000 zaposlenika medicinskog sektora je zatražilo certifikat koji je preduvjet za rad u inozemstvu. Posao u nekoj drugoj zemlji je već našlo 14.000 liječnika iz Rumunjske i gotovo 50.000 bolničkih sestara i njegovateljica, odnosno njegovatelja. Bugarsku godišnje napusti oko 450 liječnika i oko 1.000 bolničkih sestara, kako bi negdje na zapadu Europe pronašli bolje plaćeno radno mjesto.

Pritom se samo na prvi pogled radi o novcu. Medicinari doslovce bježe od zdravstvenog sustava koji više ne funkcionira. Sustava u kojem većina ljudi kronično radi prekomjerno, sustava u kojem se moraju nositi i s time da na mnogim mjestima nedostaje lijekova i drugog materijala.

Gergana Georgieva je jedna od njih. 31-godišnja internistica je već 2012. odlučila napustiti svoju domovinu. Nedugo nakon što je diplomirala ona je otišla u Njemačku. „Tada se i po dvije godine moralo čekati na takvu šansu", priča ona. Već tijekom specijalizacije ona je u Njemačkoj mjesečno mogla zaraditi 2.500 eura. A u Bugarskoj – samo 200 eura.

No, u međuvremenu su se uvjeti za mlade liječnike ipak nešto popravili. Iako Gergana i sama mora priznati da je njezin radni dan u Njemačkoj vrlo dug, ne pada joj na pamet da se vraća u Bugarsku. Jer zna da zdravstveni sektor u toj zemlji nema dovoljno novca. Ni dovoljno osoblja. I korupcija je ostavila tragove. Ne, ona ne želi natrag u Bugarsku.

Njemačka kao uzor

"Medicina je časno zanimanje. Ne bi se to trebalo reducirati na poduzetništvo", kaže ova internistica za DW. "Sviđa mi se da u Njemačkoj postoje stroga pravila. Medicinske ustanove su dobro opremljena. I uvjeti su u našim bolnicama izvrsni." U Bugarskoj je egzodus mladih medicinara doveo do kontinuiranog pogoršanja stanja. Raste pritisak na sustav koji je ionako na rubu kolapsa. Začarani krug.

Vraćamo se u Rumunjsku. Adina Lariu je menadžer bolnice u Rupei. U tom mjestu živi 5.000 ljudi. Ali klinika je „nadležna" i za žitelje Bunestija. I otkako je tamo liječnica Ana Sestacovici zatvorila ordinaciju, znatno se osjeti razlika u klinici u Rupei. Čekaonica u hitnoj službi je često prepuna, dvoja bolnička kola često u „pogonu".

Klinici u Rupei hitno treba više liječnika. Lariu kaže da ima dosta raspisanih radnih mjesta, ali su već godinama nepopunjena. Zato se u nuždi mora posegnuti za pomoći umirovljenika. Ili ljudi koji su zaposleni sa skraćenim radnim vremenom – i koji imaju odgovarajuće kvalifikacije.

Bolnica se mora prilagoditi novonastaloj situaciji. Dvorana za operacije je praktički šest godina bila izvan pogona, jer jednostavno nije bilo anestezista. Tamo se u međuvremenu ponovno operira, ali samo petkom ili vikendom, kada može navratiti anestezist koji ovdje ima skraćeni radni tjedan. Lariu kaže da je manjak osoblja nastao zbog onih ljudi koji su odselili. I da on nije mogao zadržati liječnike koji napreduju ili žele u inozemstvo.

Vrsta koja odumire…

Kućni liječnici su u Rumunjskoj tradicionalno glavni stup zdravstvenog sustava. Oni se brinu oko pacijenata, pišu uputnice težim slučajevima za specijaliste. Ali oni su i vrsta koja odumire. Trenutno ih je u Rumunjskoj 11.250. To je 25% manje nego prije sedam godina, objavilo je Rumunjsko udruženje kućnih liječnika.

Kriza je prisutna pogotovo u ruralnim krajevima. Svaki drugi od oko 20 milijuna stanovnika Rumunjske živi na selu – oko njih se brine samo 38% kućnih liječnika u zemlji. U tim krajevima jedva da ima bolnica, a ako ih i ima, onda su dotrajale i u lošem stanju.

U susjednoj Bugarskoj se manjak medicinskog osoblja u međuvremenu počinje primjećivati čak i u klinikama u rubnim područjima glavnoga grada Sofije.

Ivan Ivanov, neurolog s 30-godišnjim stažom, je šef jedine bolnice u Gornoj Oryahovici. Grad s oko 30.000 stanovnika se nalazi na sjeveru Bugarske. „Ne radi se ovdje samo o razlici u plaćama, ona je već poprilična sama po sebi. Radi se i o tome gdje se može pronaći bolje uvjete rada, bolje izglede za napredovanje u karijeri. I na koncu o tome gdje se možete stručno usavršavati", objašnjava Ivanov.

Brojni liječnici zato imaju više poslova kako bi uopće mogli održati životni standard. I to je jedan od načina za suočavanje s manjkom stručnjaka. Svakog tjedna Ivanov obilazi tri susjedna mjesta kako bi bio na raspolaganju pacijentima.

A rješenja?

U njegovoj bolnici su liječnice i liječnici u prosjeku stari 55-60 godina. Trećina bolničkih sestara već je prekoračila dobnu granicu za odlazak u mirovinu. Samo je dvoje liječnika mlađe od 30 godina. „Nedostaju nam u svim odjelima", kaže Ivanov. Posebno je loše stanje u odjelu intenzivne njege i u rodilištu.

Šefica odjela za internističku onkologiju je Yordanka Drumeva – sa svojih 60 godina ona je najmlađa od troje liječnika u tom odjelu. Kolege imaju 64 i 65 godina. „Jako me to zabrinjava. Kad se odlučim za odlazak u mirovinu, naći će se u problemima kako iznova popuniti moje mjesto", kaže Drumeva. „Nijedan mladi liječnik ne želi raditi u malom gradu, u bolnici kao što je naša."

Ova je reportaža nastala u okviru programa "Reporters in the Field" koju podržava Zaklada Roberta Boscha.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.