Puigdemont izgubio imunitet, ali je i dalje siguran u egzilu

Redoslijed događaja je ključan. Carles Puigdemont je 2017. kao prvi čovjek Katalonije protiv volje središnjih vlasti u Madridu organizirao referendum o neovisnosti ove španjolske regije. U tome su sudjelovali i njegov ministar zdravstva Antoni Cumin i ministrica školstva Clara Ponsati (na slici gore).

Puigdemontova opcija je dobila većinu, doduše uz nisku izlaznost. Mnogi Katalonci su dijelili stav Vlade u Madridu da je referendum o odcjepljenju protuzakonit. U doba glasanja na ulicama Katalonije bilo je nasilnih demonstracija.

Španjolske vlasti su uzvratile punom silom zakona, optužujući Puigdemonta i suborce za „poticanje na pobunu“. Više katalonskih političara osuđeno je na dugogodišnju robiju.

Puigdemont i još neki su se pak dali u egzil i žive, između ostalog, u Belgiji. Odande su Puigdemont, Cumin i Ponsati na izborima 2019. ušli u Europski parlament.

Sada je Upravni odbor Europskog parlamenta preporučio ukidanje imuniteta za troje zastupnika. Članovi odbora su utvrdili da nije posao Europskog parlamenta da procjenjuje optužbe za krivična djela, nego da imunitet štiti zastupnike od progona koji bi ih spriječio u zastupničkom radu. No kako 2017, kada se dogodila „pobuna" u Kataloniji, nitko od ovo troje političara nije bio u Europskom parlamentu, imunitet im se ne može dati retroaktivno za to razdoblje.

Slučaj ide pred Europski sud?

Odluka je, dakle, formalno jasna. Pa ipak, glasanje u plenumu Europskog parlamenta pokazalo je koliku političku težinu nosi slučaj. Na kraju je 400 zastupnika bilo za ukidanje imuniteta, 248 protiv, a 45 se suzdržalo.

U zastupničkim klubovima Zelenih i Ljevice postoje određene simpatije za projekt katalonske neovisnosti. Ili makar osjećaj da je španjolsko pravosuđe neprimjereno oštro i da to kako je u Španjolskoj definirano „poticanje na pobunu" ne odgovara demokratskim standardima.

„Ovo je tužan dan za Europski parlament", rekao je Puigdemont nakon odluke. „Mi smo izgubili imunitet, ali ovo je još veći gubitak za parlament i time za europsku demokraciju.“Bivši katalonski lider je ponovio da proces vidi kao politički progon i namjerava se obratiti Europskom sudu.

Katalonski separatisti su od početka tražili podršku u Bruxellesu za svoju stvar. A Europska unija se pokušavala držati podalje od iskri koje sijevaju između Madrida i Barcelone. Jasno je da nije u interesu EU-a da podržava separatizam u svojim članicama.

Doduše, EU bi se trebao brinuti i o demokratskim načelima i pravu građana na samoopredjeljenje. Na prošlim izborima – gdje je glasao jedva svaki drugi Katalonac - opet su separatisti dobili većinu. No u anketama nemaju jasnu većinu za odcjepljenje.

Španjolski socijaldemokratski premijer Pedro Sanchez, za razliku od konzervativnih prethodnika, pokušava pridobiti Katalonce jačanjem autonomije te regije. To je dodatni izgovor za Bruxelles da se ne petlja u „španjolske stvari", kako je i tražio Gonzalez Laya, ministar vanjskih poslova iberijske države. „Problemi Katalonije rješavat će se u Španjolskoj, ne u Europi", rekao je on.

Daleko od zatvora, daleko od politike

Da stvar ipak ne bude sasvim „španjolska“ godinama se stara belgijsko pravosuđe. Puigdemontu i kolegama koji su se nastanili u Belgiji izručenje praktično i ne prijeti. Dijelom jer Belgija u vlastitim zakonima nema krivično djelo pobune ili poticanja na odcjepljenje, a dijelom iz formalnih razloga.

U više postupaka u Belgiji je utvrđeno da Puigdemont i društvo možda u Španjolskoj ne bi imali pošteno suđenje. Belgijski suci primijetile su da je za njih gotovo ukinuta pretpostavka neovisnosti jer ih je španjolsko pravosuđe praktično unaprijed osudilo.

Doduše, u državi na Sjevernom moru možda Puigdemont ima siguran egzil, ali kod kuće, na Mediteranu, politički cirkus se nastavio bez njega. On je odavno izgubio utjecaja na događaje u Kataloniji.

Nova prva violina separatista, Pere Aragonés iz Katalonske republikanske ljevice, odbija svaku suradnju s katalonskim socijaldemokratima koji se protive odcjepljenju. Na izborima u veljači, socijaldemokrati su postali najjača stranka, ali ukupno separatisti u regionalnom parlamentu imaju komotnu većinu.