Psihološki ili stvarni rat?
10. lipnja 2008
Američka ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice prošlog je tjedna pred izraelsko-američkim društvom AIPAC iznijela jasan stav vlade SAD-a prema Iranu: "To je režim koji negira holokaust, režim koji ubija građane u susjednim zemljama, režim koji želi uništiti jednu članicu Ujedinjenih naroda (Izrael, op.p.). Takvom režimu svijet ne smije dozvoliti da dođe u posjed atomskog oružja."
Odlučan stav prema Teheranu ima i predsjednički kandidat Demokratske stranke, Barack Obama. Kao prvi čovjek Bijele kuće on će pokušati spriječiti da Iran postane nuklerna sila, izjavio je Obama pred posjetiteljima kongresa američko-izraelske lobističke udruge AIPAC. Na koncu konca to znači da je on spreman ići do samog kraja, dodao je Obama: "Sve ću učiniti kako Iran ne bi došao u posjed atomskog naoružanja." Pred članovima AIPAC-a je govorio i izraelski premijer Ehud Olmert. On je bio zadovoljan izjavama članova sadašnje vlade SAD-a i mogućeg budućeg predsjednika
Hoće li biti rata?
Tijekom svibnja cijelu je Ameriku uzbudio jedan izvještaj izraelskog vojnog radija. Postaja je tijekom Bushovog posjeta Izraelu i proslave 60. rođendana te države javila kako i Bush i njegov zamjenik Cheney očekuju da će "Izrael zahtijevati od Washingtona da pokrene vojnu operaciju protiv Irana". Mogući rat protiv Islamske republike je jedna od glavnih tema američkih medija. Pitanje koje se najčešće postavlja je: koliko je realna opcija da se u zadnjim mjesecima svoga mandata američki predsjednik odluči na ratovanje? Odnosno: radi li se možda ipak samo o psihološkom ratu Busheve administracije protiv Irana?
Za sada nitko nema odgovor na ta pitanja. Iran je u posljednjih nekoliko mjeseci usavršio svoj sustav protuzračne obrane, i to uz pomoć Rusa. Po procjenama američke vojske, Izrael sa sadašnjim naoružanjem ne bi bio u stanju "probiti" iransku protuzračnu obranu. Izrael jednostavno nema dovoljan broj odgovarajućih zrakoplova za napad oko 300 ciljeva u Iranu, koji su na bilo koji način povezani s nuklearnim programom te zemlje. Zračni napad je moguć, ali samo uz potporu SAD-a. Cijena napada bi bila visoka: sukob s Rusijom i Kinom. Rat bi imao katastrofalne posljedice za cijelu regiju Bliskog i Srednjeg istoka. Američki vojni zapovjednici već strahuju da bi njihovi vojnici u Iraku mogli postati cilj iranskih napada. Amerikanci su unatoč svemu spremni pregovarati s Iranom. Pod jednim uvjetom: da Teheran obustavi svoj nuklearni program. No, iransko državno čelništvo ne popušta. Po navodima Međunarodne agencije za atomsku energiju Teheran ne namjerava odustati od programa, koji je deklariran oznakom "civilni", pa makar to značilo uvođenje sankcija UN-a protiv Irana.