Prosvjedi u Beogradu: kako sačuvati energiju nezadovoljstva

Prosvjed ispred Republičke izborne komisije (RIK) održan je na dan ubojstva Olivera Ivanovića 2018. godine u Kosovskoj Mitrovici ispred prostorija njegove stranke. Više tisuća građana prisustvovalo je obraćanju vođa oporbe, nakon kojih je uslijedila šetnja do Crkve Svetog Marka gdje su zapaljene svijeće.

Ubojstvo vođe Građanske inicijative SDP Olivera Ivanovića i dalje je nerazjašnjeno, i šest godina kasnije tu nema nikakvog pomaka. Vođa Narodnog pokreta Srbije Miroslav Aleksić rekao je tim povodom da „režim Aleksandra Vučića očito ne želi da se saznaju nalogodavci i izvršioci“, i podsjetio da je „jedino što se dogodilo to da je Bratislav Gašić u Skupštini optužio Njemačku da krije ubojice Ivanovića, zbog čega se Vučić kasnije ispričavao".

Veza između tog tragičnog događaja i aktualnih događaja u Srbiji je „sama vlast“, ističe za DW novinar Đorđe Vlajić: „Ima dosta dokaza da vlast nije uradila ništa da se razriješi to ubojstvo. A s druge strane, vlast je povezana i s ovim zbog čega se prosvjeduje, a to su nepravilnosti na izborima. Vučićev režim je spona između ta dva događaja, na koje se nadovezuju mnogi drugi koji Srbiju čine nedemokratskom i rekao bih paradržavom“, kaže Vlajić.

Građani spremni ustrajati

Prosvjedi koji su uslijedili nakon izbora za sada nisu dali previše rezultata i stječe se dojam da je vlastima svejedno je li na ulicama par tisuća ili 100.000 ljudi. RIK je, kako se već tumači, neuobičajeno brzo proglasio konačne rezultate i pretpostavlja se da će neobično brzo biti formirana i nova vlada. Ako se promatra iz ugla vlasti, to jest tako, jer oni pokušavaju minimizirati narodno nezadovoljstvo, primjećuje Vlajić.

„S druge strane, građani bez obzira na broj, šalju poruku da postoji jedna jezgra građana koji nisu zadovoljni ovim što se događa u Srbiji i koji su spremni ustrajati dok se nešto ne dogodi. Na ruku im ide i to što vlast pokazuje neku vrstu nervoze. Zato se i žuri da se formira vlada, a za beogradske izbore – ako se ponavljaju – ističe se da je to zato što se ne može formirati vlast, čime se negira bilo kakva izborna krađa“, smatra naš sugovornik.

Pravni put – put bez uspjeha?

Najnovije poruke američke administracije bi se mogle tumačiti i kao loš znak za srpsku oporbu. U njima se oporba poziva da borbu nastavi pravnim putem, dakle kroz institucije, i to je nešto što će režim Aleksandra Vučića objeručke prihvatiti. Jer, kako je upozoreno iz oporbenih redova na jučerašnjem mitingu, teško je tu računati na neki uspeh kada je prije svega policija bila direktno uključena u izborni inženjering i podršku jednoj stranci i režimu, i kada su sve druge institucije pod strogom kontrolom režima.

Đorđe Vlajić skreće pozornost da „demokratska administracija (u Washingtonu) s izvjesnom nelagodom promatra bilo kakvo nasilje i napad na institucije nakon događaja na Capitolu. To su na neki način vidjeli i ispred Skupštine Beograda. I to možemo čitati kao motiv da se pozove da se problemi rješavaju u institucijama. Mali problem, pod navodnicima, je to što institucije u Srbiji nisu nikakav oslonac za bilo kakav demokratski postupak. Na tom nivou su preporuke sa Zapada promašile metu“, navodi Vlajić.

Ohrabrenje iz EU-a

Oporba kao veliko ohrabrenje navodi raspravu Europskog parlamenta o izborima u Srbiji koja se održava ove srijede 17. siječnja. Ona je uslijedila nakon izvjesnog protivljenja Europske pučke stranke, ali, kako kaže Andreas Dchieder, vođa delegacije Socijaldemokratske stranke Austrije u EP-u, „čak je i Vladimir Bilčik na kraju morao priznati postojanje mnogih nepravilnosti".

Stoga je i Marinika Tepić, kojoj je jučerašnji miting bio prvo obraćanje javnosti nakon štrajka glađu, napomenula da je „to ono za što smo mi štrajkali glađu. Nismo se obraćali kukavici preko puta, već Europi i svijetu. Danas cijeli planet zna da smo ih uhvatili u krađi“, rekla je ona.

Predsjednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović izjavljuje tim povodom da „polažemo nade da će s te strane konačno doći odlučna akcija. Drago nam je da su konzervativne snage, koje su bliske Aleksandru Vučiću, nadglasane, iako su se one, predvođene sramnim Vladimirom Bilčikom, svim silama trudile da do te rasprave ne dođe. To jesu ohrabrujuće vijesti i to da je naša borba na tri fronte spora, zahtijeva mnogo strpljenja, ali ima efekte“, smatra Grbović.

„Sudeći po načinu kako je to uneseno u dnevni red Europskog parlamenta, mislim da je jasno da će Beograd zaraditi oštre kritike. Čeka se i konačni izvještaj OESS-a o izborima i sve to će biti neugodna poruka za Beograd, koji je na vrlo klizavom terenu kada su odnosi s Europskom unijom u pitanju“, naglašava i Đorđe Vlajić.

Odabrati najefikasnije metode

Ulični prosvjedi, pravna borba, obraćanje međunarodnim predstavnicima, to su za sada načini borbe oporbe. Ima li oporba na raspolaganju još nešto u toj borbi?

„Oporbi su na raspolaganju sve metode političke borbe, kako parlamentarne, tako i izvanparlamentarne, ističe Đorđe Vlajić.

„Mogu ne prihvatiti mandate, mogu ih prihvatiti pa vratiti, a u isto vrijeme nastaviti s uličnim pritiskom – sada je samo stvar procjene i političke pameti da odabere najefikasnije metode. U smislu da sačuvaju tu građansku energiju nezadovoljstva ovim što se događa u Srbiji“, zaključuje Vlajić za DW.