Prosvjedi trudnica u Turskoj - "Ovo je moje tijelo!"

"Ovo je moje tijelo. Ovo je moja odluka." Pod ovim je motom stotine žena izašlo na ulice Istanbula, Izmira i drugih turskih gradova. Riječ je o ženama u visokom stupnju trudnoće. Na ulicama su također bile i žene koje nisu trudne, kao i muškarci, kako bi iskazali svoju solidarnost sa trudnicama. Pritom su ispod majica nosili balon. Ova protestna akcija organizirana je putem Twittera, a trudnice su u znak protesta i na Facebooku objavile fotografije svojih trbuha. 

Prosvjede je pokrenula izjava Omera Tugrula Inancera koju je dao u intervjuu za televiziju TRT. Ovaj turski odvjetnik i islamski učenjak zatražio je od žena u visokom stupnju trudnoće da ostanu kod kuće. "Ne priliči im izlaziti u javnost", rekao je on. Ured za vjerska pitanja, najviši islamski autoritet u zemlji, proturječio je Inanceru i naglasio da islam ne predviđa izolaciju žena i da je biti majka - dar.

"Erdogan je gori od prethodnika"

No i pored toga, bijes Turkinja je ogroman. 57-godišnja Beyhan Guengoer i sama je majka i supruga i ne želi da joj država propisuje kako će se odnositi prema svome tijelu. "Prije svega, aktualna AKP-ova vlada ugnjetava žene u posljednjih desetak godina. Pokušava se organizirati svaki detalj našeg života. Govori se da žene trebaju ostati kod kuće i samo rađati djecu. Najmanje troje djece, kao što je to rekao premijer Recep Taiyyip Erdogan", kaže Guengoer.

Ova prosvjednica i feministica, kako samu sebe naziva, već je doživjela brojne vlade u Turskoj, ali smatra da je Erdogan, koji vlada od 2003. godine, gori nego njegovi prethodnici: "S obzirom na njegove islamske korjene, pokušava formirati društvo u skladu sa svojim islamskim pogledima. To ograničava slobode za žene."

"Pritisak dolazi sa svih strana"

Protesti žena održani su i tijekom vikenda (27./28.07.) i ispred zgrade televizije TRT u Izmiru - trećeg po veličini grada u Turskoj koji slovi za posebno moderan i napredan grad. "Izgleda kao da sam ovdje slobodna. Mogu nositi kratke hlače i suknje, ali sa svih strana se vrši pritisak na mene da se udam", kaže 32-godišnja Guenes Akcay, zamjenica glasnogovornice Stranke za budućnost zelenih i ljevice u Izmiru.

Ženama koje imaju više od 30 godina stalno se govori kako konačno trebaju imati djecu i udati se, kaže Akcay za Deutsche Welle. "To ti kaže tvoja majka, tvoj susjed i tvoji prijatelji. Čak i tvoj šef komentira tvoj privatni život." U Turskoj se, prema njenim riječima, žena ne osjeća kao individua, već samo kao supruga i majka. "Prije svega Erdogan stalno govori o životu žena. On se izjašnjava protiv pobačaja i carskog reza. Mi ćemo stalno izlaziti na ulicu u znak prosvjeda protiv takve vladine politike", kaže Akcay.  

Nema jedinstvene uloge žene

Njemačka aktivistica za zaštitu prava žena Karin Ronge ne smatra da je stanje na ovom području Turske tako dramatično. Ona kaže da ne postoji jedinstvena definicija uloge žene u društvu. "Turska je raznovrsna zemlja. Ne postoji jedna turska žena", kaže Ronge. Ona upućuje na to da postoji veliki udio obrazovanih žena koje rade u bankarskom sektoru, u školama i na sveučilištima.

Ronge u posljednjih 18 godina radi u nevladinoj organizaciji "Women for Women's Human Rights" u Istanbulu. U politici, koju vodi premijer Erdgoan, ona također vidi pozitivan razvoj događaja za muslimansko-konzervativne žene u Turskoj. "Ne može se reći da je ova vlada sve promijenila samo u negativnom smislu. Religiozne žene su se primjerice borile za svoju slobodu da nose maramu. Naravno, to ovisi o tome kako ljudi izvana to procjenjuju. Ipak ne treba biti zabranjeno da žene koje nose maramu, idu na fakultet. To onda govori protiv njihovog prava na obrazovanje."

Ronge kritizira prije svega izjave premijera Erdgona kada je riječ o abortusu. "Zabrana pobačaja nije provedena, ali je moralni pritisak pojačan. Sada imamo liječnike koji tvrde da oni s obzirom na svoju religijsku savjest ne mogu više vršiti abortus." Ronge smatra da ovaj stav nema veze sa islamom. "U islamu postoje sasvim različite interpretacije kada je riječ o ovoj temi. Neki učenjaci kažu da duša ulazi u tijelo tek nakon 40 dana," kaže Ronge.

Ronge objašnjava da žene u europskim zemljama imaju bolji pristup institucijama koje ih podržavaju: "U Turskoj je to nerazvijeno." Brojne žene koje su doživjele nasilje u obitelji, obraćale su se policiji. "Ipak, policija ne provodi uvijek zakone. Oni šalju žene natrag kući." A tamo brojne žene postanu mučenice. Na ovom području državne institucije moraju još mnogo toga  regulirati.