Prosvjed izbjeglica u Njemačkoj: "Ne možemo disati"

"Ne želimo stvarati probleme, naprotiv", kaže Mohamad iz Sirije. "Vidjeli smo nove smještaje i odlučili da želimo ovdje ostati." 50 izbjeglica je praktično zauzelo sportsku dvoranu u gradu Bochumu u kojoj su smješteni od dolaska u Njemačku. Na vanjskim zidovima su izvješeni plakati. "Tražimo svoja prava kao ljudi", stoji na jednom.

Mala, zabačena sportska dvorana škole Hansa Böcklera djeluje zapušteno, obnova je nužna. Po dvorištu skaču djeca. Na rubu nekoliko muškaraca sjede na klupama. Vrata dvorane su otvorena. Unutra se vide izbjeglički kreveti. Građevinskom ogradom dvorana je podijeljena u manje prostore veličine šest četvornih metara. U njima su kreveti na kat s madracima za četiri osobe. Na ogradama vise plastične vrećice sa stvarima izbjeglica.

Ovih 50 muškaraca izabrali su dva glasnogovornika, oba se zovu Mohamad. Jedan je iz Sirije, drugi iz Libanona. Jedan je neoženjen, drugi ima suprugu i četvero djece.

"Razočarani smo"

U razgovoru s nama daju si oduška. "Kad smo stigli ovamo u kamp rekli su nam da će postupati prema jednom popisu. Ljudi su trebali preseliti u stanove", kažu oni. "Onda smo doznali da to neće biti tako. Zato smo razočarani." Smatraju da se prema njima loše postupa. Neki od njih su već više od sedam mjeseci smješteni u ovoj sportskoj dvorani u kojoj je povremeno bilo smješteno i 250 ljudi.

Mjerodavni u gradu žele da ljudi presele u kontejnere. U tim kontejnerima su uvjeti stanovanja vrlo slični ovima u sportskoj dvorani: male parcele, puno ljudi, gotovo da nema privatne sfere. Oni se zato protive preseljenju. Žele stanove. Žele konačno moći sami kuhati, imati privatnu sferu, podnijeti zahtjeve za azilom.

"Želimo postati dio društva"

"Mi ovdje samo jedemo i pijemo. Ali, nismo ovamo zato došli", kaže Mohamad iz Sirije. Novi smještaji su izvan grada. To je veliko kontejnersko naselje u kojem je smješteno više stotina izbjeglica. I u obližnjem neboderu smještene su izbjeglice. A oni misle da bi samo u normalnim stanovima mogli stupiti u kontakt s ostalim ljudima u Njemačkoj. "Mi smo došli zato što želimo učiti, raditi i postati dio njemačkog društva. Ovdje bismo trebali učiti, a ne možemo ni disati", kaže on.

Bochum ih je prihvatio i sad se osjeća izvrgnut pritisku. Općina je dala nalog catering-poduzeću da izbjeglice ovdje više ne opskrbljuje. Izbjeglice dobivaju 4,75 eura na dan po osobi od čega si moraju kupovati hranu i piće. U dvorani ne smiju kuhati. Ne dolaze više ni čistači. Kontejner sa zahodima je zaključan. Tako ovih 50 muškaraca imaju na raspolaganju samo još dva zahoda. Gradske vlasti se nadaju da će ih tako potaknuti na preseljenje. Michael Townsend od gradske uprave u Bochumu je vrlo jasan: "Ti ljudi su u najgoroj mogućoj situaciji što se tiče smještaja. Ali, ne možemo prihvatiti da se pokušava staviti nas pod pritisak. To se ne čini onomu tko ti pomaže", kaže Townsend za DW.

Grad ne dopušta snimanje u sportskoj dvorani i kontejnerskom naselju. Pa ipak su medijima dostavljene fotografije. Grad je već dao isprazniti dvoranu. Za grad je skupo održavati brojne smještaje, kaže Townsend. "Želimo te ljude smjestiti prema našim mogućnostima, inače ćemo poduzeti odgovarajuće mjere." Zahtjevi izbjeglica nisu za Townsenda stvar o kojoj se može pregovarati, s obzirom da osiguravanje stambenog prostora i obrada zahtjeva za azil nisu u njegovoj nadležnosti. "Imam puno razumijevanja za njihov očaj i izbjegavao sam eskalaciju prijepora", kaže gradski direktor Townsend.

Prijeti li eskalacija?

Stanje sa smještajima za izbjeglice osjetljivo je pitanje za grad Bochum. "Dijalog s gradom je katastrofa", kaže Amid Rabieh iz stranke Ljevice. "Ljudima se ne nudi alternativa. Na zahtjeve izbjeglica se ne odgovara. Oni (gradska uprava, op.ur.) dolaze ovamo i diktiraju što treba činiti i opraštaju se s prijetnjom prisilnog izbacivanja iz dvorane. To nije demokratska kultura."

50 izbjeglica tvrde da im je grad obećao stanove, ali grad to opovrgava. Trenutno je u Bochumu više od 7.000 praznih stanova - više nego dovoljno za izbjeglice. Pa ipak, želja za vlastitim stanom ne može se ostvariti, kaže Townsend. A izbjeglice imaju samo jednu želju: "Mi želimo postati dio ovoga društva i pridonijeti napretku Njemačke." Oni žele pregovarati s gradom.