Propala gospodarstva propale Jugoslavije

Jedan od razloga za raspad Jugoslavije bilo je i uvjerenje zavađenih naroda da ih, kada se osamostale, čeka svjetlija budućnost. Četvrt stoljeća kasnije ta se nada još nije ispunila. Ekonomisti krive izostanak takozvanih strukturnih reformi na prijelazu iz socijalizma u tržišno gospodarstvo. Posljedice su nepostojeći razvoj i siromašenje ogromnih dijelova stanovništva.

Državni gubitaši

Dobit privatna, gubici društveni – to je i dalje moto u bivšim jugoslavenskim republikama, kaže poznati srpski profesor ekonomije Miodrag Zec za tjednik NIN. Iako je, tvrdi Zec, pogrešna politika posljednjih desetljeća dovela do ogromnih dugova i sveprisutnog siromaštva, država se u velikom stilu vraća u gospodarstvo.

Nastavak promašene gospodarske politike može se objasniti i time što su mnogi političari u ovim balkanskim zemljama na ključnim funkcijama neprekidno već dva desetljeća ili duže: još od početka devedesetih su na sceni vođa bosanskih Srba Milorad Dodik, član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, premijeri Srbije i Crne Gore Aleksandar Vučić i Milo Đukanović. Makedonski šef vlade Nikola Gruevski politički je angažiran od kraja devedesetih.

Prošlog tjedna je Europska komisija u prvoj godišnjoj procjeni predvidjela gospodarski rast od između 1,7 posto za Sloveniju, koja je članica eurozone, do preko tri posto za Makedoniju i Crnu Goru koje imaju status kandidata za članstvo u EU-u. No moguće stope rasta ne govore skoro ništa o činjenici da se u većini zemalja događa „bitno pogoršanje javnih financija“, očitovano u proračunskom deficitu i rastu javnog duga.

Tome valja dodati još uvijek preveliki udio propalih državnih firmi koje se ne zatvaraju iz socijalnih razloga. Gospodarski oporavak onemogućava i prenapuhana javna uprava u kojoj stranke – baš kao i u državnim firmama – smještaju svoj kadar. Državni posao je nagrada za lojalnost i istovremeno kupovina sigurnog glasa.

Prema službenim brojkama, nezaposlenost je u Srbiji, Crnoj Gori ili Hrvatskoj dvostruko viša od prosjeka Europske unije. U Makedoniji je nezaposleno 25, a u BiH čak 27 posto ljudi. Stvarno stanje je vjerojatno još gore: na primjeru Srbije je Vladimir Gligorov s bečkog Instituta za ekonomske studije analizirao starosnu skupinu između 15 i 64 godine i zaključio: „Skoro svaki drugi je nezaposleni, a trećina njih službeno ni ne traži posao.“

Egzodus liječnika

Budući da se gospodarstvo slabo razvija, skromne su i plaće. Početkom godine su iznosile između 360 eura neto u Srbiji i Makedoniji, više od 400 eura u BiH i Makedoniji, do 747 eura u Hrvatskoj i 1.004 eura u Sloveniji. S tim novcem ljudi uglavnom jedva spajaju kraj s krajem. Praktično su sve zemlje ovisne o milijardama eura koje uplaćuju njihovi gastarbajteri iz zapadne Europe i Skandinavije.

Neposredna posljedica je ogromni i trajni val iseljenika. U anketama studenti u više od 80 posto slučajeva kažu da žele napustiti domovinu nakon što steknu diplomu. Trenutno se države jugoistočne Europe žale na egzodus liječnika, medicinskog osoblja i njegovatelja. Oni odlaze u smjeru Velike Britanije, Skandinavije i, prije svega, Austrije i Njemačke. Taj udar potresao je temelje ionako loših zdravstvenih sustava u balkanskim zemljama.

Dramatične posljedice slabih gospodarstava i rezigniranosti stanovništva pokazale su se na dva primjera: deseci tisuća očajnih Albanaca su u veljači prošle godine krenuli s Kosova prema Njemačkoj. U malenoj Crnoj Gori je više od jedan posto stanovništva krenulo istim putem, prije svega prema sjevernoj i istočnoj Njemačkoj. Pričalo se, naime, da u slabije naseljenim regijama došljake već čekaju zemlja i kuće.