Progonjeni i neželjeni – neuspjeli bijeg obitelji Frank

«U cijeloj Nizozemskoj nema udobnijeg skloništa od našega» - otprilike tako Anne Frank, mlada židovska curica, opisuje u svome dnevniku život u bijegu od nacista. Humoristično, naizgled lepršavo, ali ponekad i duboko melankolično Anne dnevniku povjerava svoje misli i osjećaje. Ona opisuje kako se obitelj Frank skriva u jednoj kući u Amsterdamu – radi se o jedinstvenom dokumentu progona Židova od strane nacista. Njezina pisma ocu, koji je kao jedini član obitelji preživio holokaust, dojmljivo nam pokazuju kako su propali svi pokušaji bijega obitelji Anne Frank. Ali i tko je za njihovu propast odgovoran.

"Anne Frank mogla bi danas biti jedna 77-godišnjakinja iz Bostona"

«Možda ćeš se sjetiti da ja imam dvije cure, oko kojih se moramo pobrinuti, naša sudbina je manje važna.» Tako Otto Frank moli za pomoć svojim kćerkama Anne i Margot u pismu koje je 30. travnja 1940. uputio Nathanu Straussu, svome starom američkom prijatelju iz studentskih dana u Heidelbergu. Tako počinje dosada nepoznato poglavlje u borbi za preživljavanjem obitelji Anne Frank. Borba je dokumentirana na 80 stranica, koje je Institut za židovske studije iz New Yorka tek nedavno pronašao u američkim arhivima. Profesor Richard Breitmann: «Anne Frank bi danas mogla biti jedna 77-godišnja žena koja živi u Bostonu, naprimjer spisateljica. Iz dokumenata se to da naslutiti.»

Prepreka nisu bili samo nacisti

No, na takvom životnom putu su se ispriječili ne samo nacisti, nego i američke vlasti. Otto Frank je imao odlične veze: Nathan Strauss ne samo da je bio član čuvene dinastije vlasnika robnih kuća «Macy`s», već je i kao političar bio prijatelj predsjednika Roosevelta. Dva ujaka Anne Frank već su se ranije iselila u Sjedinjene Države i njihovi su poslodavci bili spremni platiti naknadu za spašavanjem dviju djevojčica. Preračunato u današnji novac radilo se o oko 65 000 dolara. No, do spašavanja nikada nije došlo, objašnjava profesor Richard Breitmann: «Bilo je prekasno, jer je američko ministarstvo vanjskih poslova drastično zaoštrilo politiku doseljavanja.»

Već 1938. je Otto Frank u Amsterdamu podnio zahtjev za iseljavanjem, ali je on završio na listi čekanja zajedno s još 300 000 imena. Nakon dolaska Nijemaca i zatvaranjaameričkog konzulata izgubljeni su svi zahtjevi, a ponovno ga je bilo moguće podnijeti samo u Portugalu, u zemlji u koju obitelj Frank nije smjela putovati jer su bili Židovi. Profesor Richard Breitmann navodi kako je u to vrijeme u nekim zemljama vladalo uvriježeno mišljenje da izbjeglice iz nacističke Njemačke, bili oni Židovi ili ne, predstavljaju prijetnju. Povijesničar iz Washingtona smatra da je Amerika zatvorila granice i za Židove ne samo iz straha od tada postojećeg antisemitizma nego i zbog straha od stranaca iz totalitarne Njemačke. Breitmannov kolega iz New Yorka, profesor David Engles potvrđuje tu tezu: «Slučaj Otta Franka bio je nažalost tada prošireno pravilo, a ne iznimka.»

Kritika Washingtona

Nathan Strauss je tako svome fakultetskom prijatelju u Amsterdamu morao uvijek iznova priopćavati da se uvjeti doseljavanja u SAD zaoštravaju. Otto Frank je na kraju pokušao dobiti vizu za Kubu, u čemu je i uspio. No prije izdavanje vize Drugi svjetski rat je zahvatio i Kubu i SAD- i propalo je iseljavanje u tu zemlju. David Engels, stručnjak za pitanja holokausta oštro kritizira tadašnju doseljeničku politiku Washingtona: «Ono što iz svih tih dokumenata možemo shvatiti je da sukob Trećeg Reicha s europskim Židovima nije samo zbog djela i odluka za koje su odgovorni Nijemci rezultirao smrću šest milijuna Židova.»

Engels napominje da su razlog bile i odluke zemalja koje su trebale primiti te ljude, odluke vlasti, promatrača i vlada, uključujući i SAD. Otto Frank je 1933. napustio Njemačku i pobjegao od nacista te je zajedno s još 34 000 Židova našao utočište u Nizozemskoj. No tu je bio kraj bijega. David Engels se prisjeća što se dogodilo kada je starija Frankova kćerka Margot 5. srpnja 1942. dobila nalog za deportacijom na istok: «Nakon što su propali pokušaji emigriranja obitelji Frank je imala samo jedan izbor: skrivati se.» U skrovištu je Anne Frank napisala svoj dnevnik zbog kojeg je poznata u cijelom svijetu. Ona je umrla 1945. godine u koncentracijskom logoru Bergen-Belsenu.