“Produbljenje” i “proširenje” Europske unije

Europska unija sa svojim”reformskim sporazumom” posjeduje zakonske temelje za znatno produbljavanje zajednice na dosadašnja ‘rubna područja’ kao što su pravosuđe, unutarnja i sigurnosna politika. Od 2009. godina Unija dobiva “visokog predstavnika EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku”, dakle ministra vanjskih poslova, a predsjedništvo u Europskom vijeću vodit će osoba izabrana na dvije i pol godine s mogućnošću produžetka za jedan mandat. Europska unija posjeduje Povelju o temeljnim pravima gdje su zapisana i socijalna prava koja nadilaze temeljna prava u većini zemalja članica. Kod glasova u Vijeću nema promjena do 2014. godine. Tek nakon toga primijenivat će se sustav koji je bio planiran već za 2009. godinu, a to znači da će se odluke donositi na temelju pristanka 55% zemalja koje imaju najmanje 65% stanovništva Europske unije. Dogovoreno je i održavanje Međuvladine konferencije koja bi za vrijeme portugalskog Predsjedništva trebala detaljno razraditi reformski sporazum.

Pomak s “mrtve točke”

Dvije godine nakon političke paralize Europska unija se pomakla s mrtve točke. Katastrofa koje je prijetila uklonjena je i otvoren je put za neophodne reforme. Rezultat sastanka na vrhu Europske unije postignut je u mukotrpnim pregovorima koji su trajali od petka prije podne do u subotu u zoru. U više navrata pregovori su bili pred prekidom, jer je prije svega Poljska insistirala na svojim zahtjevima oko raspodjele glasova u Europskom vijeću. Na koncu je Poljska ipak pristala na reformski sporazum, nakon što je dobila ustupak da do 2017. godine može glasovati na način raspodjele glasova iz Sporazuma iz Nice. Takva raspodjela glasova protežira Poljsku posebice u odnosu na broj glasova i broj stanovnika. Tako Njemačka sa 82 milijuna stanovnika ima 29 glasova dok Poljska sa upolamanje stanvnika ima 27 glasova u Vijeću. Prema sustavu dvostruke većine Njemačka bi imala 11,66% glasova, Poljska samo još 5,71%. Poljaci su izrazili bojazan da bi prema novom sustavu glasovanja zemlje netoplatiše znatno smanjile davanja za strukturne i agrarne fondove iz kojih pored svih ostalih područja Poljska do 2013. godine treba dobiti od EU-a 67 milijarda eura. No čini se da je ta opasnost uklonjena do 2017. godine, smatraju barem Poljaci.

Dramatični dani u Bruxellesu

Poljska se pobrinula za dramatiku na summitu naglašavajući svoj “dvostruki način vođenja pregovora”. Predsjednik Lech Kaczynski doputovao je u Bruxelles sa izaslanstvom od 50 matematičara i pravnika kako bi u zgradi koja je sigurna od prisluškivanja proračunao i procijenio sve prijeloge Predsjedništva i proslijedio ih u Varšavu. Tamo je sjedio premijer Jaroslaw Kaczynski koji je računao i razmišljao sa još većom ekipom stručnjaka. Rezultati svega mogli su se pratiti na poljskoj televiziji: Premijer je tamo priopćio da neće prihvatiti posljednji kompromisni prijedlog Angele Merkel, da bi nakon toga njegov brat Lech u Bruxellesu to isto rekao i svojim partnerima u pregovorima. Kratko nakon toga Merkel je izvela možda njezin najbolji potez. Dala je preko svojeg glasnogovornika Ulricha Wilhelma priopćiti da priprema zaključke bez suradnje Poljske. “Poljska se može do jeseni odlučiti da li se želi vratiti u krug zemalja članica Europske unije koje su zainteresirane za tiješniju suradnju ili ne”, poručila je Merkel.

“Poljaci su bili u nejvjerojatnom šoku”, izvjestio je jedan diplomat Europske unije. Postojala je velika opasnost da Poljaci napuste summit. Na koncu su ipak popustili, ali tek nakon intervencija francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja, britanskog premijera Tonyja Blaira, austrijskog kancelara Alfreda Gusenbauera, luxemburškog premijer Jean-Claudea Junckera i španjolskog premijera Josea Zapatera, blizanci Kaczynski su se udobrovoljili.

EU – Klub kojim se sve teže upravlja

Natezanje na sastanku na vrhu pokazalo je prije svega kako je Europska unija sa svojih 27 različitih zemalja članica postala šareni klub kojim se vrlo teško upravlja. Članice koje blokiraju moraju se nagraditi da uopće nastave s igrom. One zemlje koje u smislu zajedničkog dobra bez protesta slijede, takve zemlje se vraćaju kući s manje poklona. Nakon uspjeha kojeg su ostvarili Poljaci Europskoj unijni prijeti opasnost da će ovakav način postati praksa. Već se u bruxelleskim krugovima spominje Rumunjska koja kao 7. zemlja po broju stanovnika bi mogla uskoro slijediti Poljski primjer. No ipak postoji nada da će nedostojno natezanje na Bruxelleskim summitima biti ipak prošlost.