Problem Njemačke je birokracija, a ne izbjeglice

Nijemci su u čitavom svijetu poznati kao odlični organizatori. No ta slika koja o njima postoji upravo se ozbiljno urušava. I to ne samo zbog toga što njemačka vojska Bundeswehr trek još uz najveće napore uspijeva uopće osigurati da se vojnici i materijal koji im treba prebace s točke na A na točku B. Tome doprinosi i činjenica da je komunalna uprava u zemlji, koja inače važi za pouzdanu i dobro ustrojenu, čini se nesposobna organizirati prihvat i pristojan smještaj za oko 200.000 izbjeglica koje stižu u zemlju. Posvuda se govori o "izvanrednom stanju" i "kaosu". Mediji pokazuju slike sportskih dvorana pretrpanih madracima, šatore kao prenoćišta i zahode u izbjegličkim domovima koji doslovno smrde do neba.

Brojke su relativne

Albert Einstein je konstatirao kako je sve relativno, a posebno brojevi. 200.000 izbjeglica tijekom jedne godine je na prvi pogled veliki broj ljudi. Ali je to istovremeno i valo mali broj njih u odnosu na 50 milijuna izbjeglica trenutno širom svijeta. A 200.000 izbjeglica na 80 milijuna stanovnika Njemačke - to je jedna izbjeglica na 400 stanovnika. U Libanonu trenutno na četiri stanovnika dolazi jedna izbjeglica iz Sirije. To je stvarno puno!

200.000 izbjeglica u Njemačkoj izgleda kao veliki broj prije svega zbog toga što je sedam puta veći od broja izbjeglica koje su u ovu zemlju stizale do prije samo pet godina. Ali bilo je vremena kada je u zemlju stizalo i više ljudi. 1992., na vrhuncu ratova na Balkanu, ovdje je bilo 450.000 izbjeglica, bez da se Njemačka raspala ili da je blagostanja njenih građana bilo ugroženo!

Što se to dakle trenutno dešava u Njemačkoj? U prvom redu se mora pogledati iracionalni federalizam: svaka savezna zemlja, svaki okrug i svaki grad moraju po strogo određenom ključu primiti određeni broj izbjeglica. Bez obzira na to kakvo je stanje u pojedinim gradovima i regijama, bez obzira na to što u pojedinim dijelovima Njemačke trenutno nedostaje praznih stanova ili vlada velika nezaposlenost. Pojedini gradonačelnici i socijalne organizacije počinju se u takvoj situaciji baviti politikom i demonstrativno podižu šatorska naselja za izbjeglice i u njih pozivaju timove novinara i kamermana iz cijele zemlje. Pogledajte - ovako će izgledati stvari ako brzo ne dobijemo financijsku pomoć! Nije važno što ti šatori uopće nisu potrebni. Tako nešto je zabilježeno u Duisburgu.

Mukotrpna birokratska procedura

Pritom nije slučajno da se upravo bogata Bavarska zbog užasnih uslova u kojima izbjeglice ovdje žive često nalazi u udarnim vijestima. Naravno da to ima veze s vladom te savezne zemlje koja je mjesecima okretala glavu od problema iako je bilo lako predvidjeti da će broj izbjeglica iz Sirije rasti. No u prvom redu to ima veze s tim što je priliv izbjeglica u Bavarsku posebno veliki. Münchenu je zadnja stanica vlakova iz Italije i s juga Europe kojima stiže većina izbjeglica. One to moraju proći kompliciranu proceduru "prvog prijema", prije no što ih se uputi u druge dijelove Njemačke.

Da, Nijemci su svjetski prvaci u organizaciji i upravo u tome leži dobar dio problema. Zakonom je jasno definirana razlika između izbjeglice i potražioca azila. Baš kao što je jasno regulirano na koje načine se zbrinjavaju te dvije kategorije pridošlica. Tako je primjerice potražilac azila odnosno azilant je onaj, tko je sam i na svoju ruku došao u Njemačku - čak i ako dolazi iz Sirije. Zbog toga on mora proći proceduru provjere za dobijanje statusa potražioca azila, što traje mjesecima, iako trenutno svi ljudi iz Sirije imaju neograničeno pravo boravka u Njemačkoj. I sve dok traje ta procedura, predviđen je smještaj u velikim prihvatnim centrima - čak i ako u mjestima gdje se ti centri nalaze, recimo, ima 1000 trosobnih stanova koji su prazni.

Mnogi Nijemci dobrovoljno pomažu

Česte prosvjede lokalnog stanovništva protiv tih velikih centara za smještaj izbjeglica i potražilaca azila čovjek može odlučno odbacivati. Osim straha za pad vrijednosti vlastitih nekretnina koje se nalaze u blizini takvih centara, postoji i onaj neodređeni strah od velikog broja stranaca na jednom mjestu. No ti protesti ipak ne znače da su Nijemci generalno protiv prijema izbjeglica. Naprotiv: Posljednje ankete govore kako više od polovine njemačkih građana podržava primanje još većeg broja izbjeglica iz Sirije. Ta spremnost da se pomogne je prisutna skoro svuda u Njemačkoj i vidljiva je kada izbjeglice stignu u pojedina mjesta. Građani se organiziraju i formiraju udruženja koja pomažu izbjeglicama i prikupljaju pomoć za njih.

Dakle, u jesen ove 2014. godine nije Njemačka ta koja nije dorasla zadatku, nego je to njemačka birokracija. Koraci ka integraciji izbjeglica bi bili: ubrzanje procedure priznanja izbjegličkog ili azilantskog statusa, decentralizirani smještaj u običnim stanovima, ponuda kurseva njemačkog jezika te što je brže moguće pronalaženje posla za te ljude. Ionako je malo onih koji vjeruju da će se ove izbjeglice brzo moći vratiti kući. A dobro integrirani ljudi, koji su zahvalni što ovdje mogu živjeti, nisu teret nego dobitak za njemačko društvo.