"Prljave djevojke s Lezbosa"

Hlače, jakne, čarape: u praonici Hermes u gradiću Anaksosu na otoku Lezbos svakodnevno stiže ne desetke kilograma odjeće. Većina je promočena i ne izgleda baš privlačno. To je roba koju su izbjeglice nosile dok od pomagača na otoku nisu dobile novu. Tada je ona stara bačena.

„Prljave djevojke“ skrbe za odjeću

No u praonici joj se udiše novi život. Dobrovoljci iz jedanaest zemalja sortiraju, čiste, suše i slažu odjeću koja uskoro u puno boljem stanju napušta praonicu, zatim ju dijele izbjeglicama. Da nema ove vrste recikliranja, skladišta s odjećom koja iz humanitarnih kontingenata dolazi na otok, brzo bi bila ispražnjena.

Čitav ovaj ciklus recikliranja organizirala je udruga “Dirty Girls of Lesbos” (“Prljave djevojke s Lezbosa”) koju je u listopadu prošle godine osnovala Australka Alison Terry-Evans.

Mnoge izbjeglice i migranti koji su prošle godine dospjeli do Europe, prošli su preko Lezbosa. Krijumčari ljudi su prije toga većini sa čamaca kojima su bili prevezeni do grčke obale u more pobacali sve stvari kako bi što više izbjeglica stalo u gumene čamce. Ta garderoba u pravilu završava na plažama otoka Lezbos. Zbog toga su novopridošli sretni da mogu dobiti bilo kakav komad odjeće. “Radi se ne samo o tomu da ljudi imaju što odjenuti, nego i o tomu da spriječimo ekološku katastrofu”, kaže za DW Terry-Evans.

Rad s pomiješanim osjećajima

O kojim količinama odjeće se radi, govori i podatak o više od 50 tona odjeće, koliko je posljednjih mjeseci prošlo kroz čistionicu Hermes. Bez “prljavih djevojaka” sva ta roba bi trunula i, pored odbačenih prsluka za spašavanje i nasukanih plovila, zagađivala plaže. Ova akcija je oduševila i Engleskinje Anna Moreton i Louise Edwards koje su se prijavile za dobrotvorni rad na Lezbosu. U ribarskom selu Skala Siaminias, ove dvije prijateljice su već očistile i osušile na stotine pari obuće. “Odlučila sam pomoći ovdje jer u principu podržavam princip recikliranja i izbjegavanje otpada gdje god je to moguće”, kaže Anna Moreton koja je prije Lezbosa radila u izbjegličkom kampu Moria.

I Lyn Kirby je već četiri tjedana na otoku i pomaže u sakupljanju odjeće i obuće. “Jednom smo samo u jednoj večeri praonici poslali više od dvadeset vreća punih odjeće”, govori Kirby.

Alison Terry-Evans je posljednjih sedam godina mnogo vremena provela na Lezbosu. I izbjegličku krizu je doživjela direktno. “Koliko puta smo samo oplakivali one koji su život izgubili u moru. No opet ima toliko divnih ljudi koji uspiju doći do otoka i koji su zahvalni za svaku, pa i najmanju stvar koju im možemo pružiti", kaže ova Australka.

Posljednjih dana, zbog dogovora između Turske i Europske unije kojim se turska strana obvezala da će što je više moguće izbjeglica pokušati spriječiti u naumu da dođu do Grčke, do Lezbosa stiže osjetno manje čamaca. I odjeće. No, ljudi na Lezbosu su sigurni da val izbjeglica neće jednostavno prestati i da će ljudi i dalje dolaziti.