Prljava strana „čiste“ energije

Industrijska poljoprivreda – pojam koji je sam po sebi proturječan i o tome bi se trebalo malo razmisliti. Među ostalim pod ovim pojmom podrazumijeva se proizvodnja hrane bez seljaka, kojeg se može u potpunosti "ukloniti". Danas smo stigli tako daleko da možemo zamisliti polja na kojima se više ne proizvodi hrana.

Poljoprivreda koja više ne služi prozivodnji hrane, već agrar koji se orijentira samo na dobiti i špekulacijama – koje od svega što je dobro čine loše: jelo, zatim sve manje plodno tlo, ali i čiste obnovljive izvore energije, primjerice fotovoltaik ili bioplin. Ovo su sve češće argumenti protivnika današnje poljoprivrede.

Već se opširno raspravlajo o pitanju kako energija dobivena od vjetra narušava prejzaže ili kako „guta“ resurse hrane. Sada je vrijeme progovoriti o poljima na kojima se proizvodi bioplin, na kojima se prerađuje biomasa, drugim riječima slama iz uzgajališta, sijeno i druge biljne komponente. Pogoni bi bili idalni za uklanjanje izmeta iz uzgajališta koja predstavljaju problem za takva poduzeća kao i za druge biološke vrste otpada. Proizvedena energija mogla bi se potrošiti na vlastitom imanju i poduzeću ili bi se prodala trećima, što bi pak poboljšalo prihode seljaka.

Međutim, sada u igru ulaze poslovni ljudi i ulagači koji „mirišu“ unosan posao i kojima je sasvim svejedno da li poljoprivredno dobro proizvodi hranu – jer u tom bi slučaju bioplin mogao postati mora. Upravo se to trenutno događa u dolini rijeke Po na sjeveru Italije u predjelu gdje je velika koncentracija poduzeća koja se bave uzgojem životinja.

Proizvodnja energije umjesto hrane

Što se događa? Brojni poljoprivrednici koji se zbog opće krize nalaze u velikim poteškoćama proizvode energiju umjesto hrane. Preciznije rečeno, intenzivno uzgajaju kukuruz kako bi napunili postrojenje u kojem se proizvodi bioplin. Ulagači su im na pomoći. No ponekad ih oni iskorištavaju. Postoje poduzeća koja plaćaju poljoprivrednike za uzgoj kukuruza a ista poduzeća proizvode i pogone za bioplin. Time poljoprivrednici postaju radnici u industrijskoj branši.

Sve je počelo 2008.godine, kada je uveden novi zeleni „poljoprivredni“ certifikat za pogone za proizodnju električne energije na bioplin dobiven iz biomase. „Mali“ pogoni proizvodili su najviše jedan megawatt struje. Međutim jedan megawat nije malo. Posao se počeo razvijati, jer proizvođaču se isplaćivalo 28 centi po kilowat-satu (kWh), što je trostruka cijena električne energije prozvedene na „konvencionalan“ način.

Time je uz pomoć državnih subvencija, kojima treba dodati i poticaje iz Europske unije za prizvodnju kukuruza, izgradnja velikih i skupih (cijena i do četiri milijuna eura) pogona postala vrlo rentabilna, jer se troškovi za nekoliko godina amortiziraju. 2007. u provinciji Cremona postojalo je samo pet takvih pogona, a danas ih ima 130. Procjenjuje se da za uzgoj kukuruza za bioplin koristi oko jedna četvrtina svih poljoprivrednih površina. Do 2013.godine u Lombardiji se očekuje ukupno 500 pogona.

Crno tržište za organski otpad

Okoliš i poljoprivreda su u opasnosti. Stoga objavljujemo i nekoliko konstatatacija, o kojima pišu i svjetske agencije. Kao prvo, odustaje se od proizvodnje hrane u korist proizvodnje energije.

Drugo, monokulture intenzivnog uzgoja kukuruza štete poljoprivrednim zemljištima. Jer su potrebne velike količine kemijskog gnojiva i vode koja se uzima iz ionako zagađenih podzemnih voda čija razina stalno pada. Nedostatak rotacije dovodi do pada plodnosti tla i pogoduje širenju štetočina – koje se moraju uklanjati korištenjem pesticida.

Treće, poljoprivrednici koji koriste kukuruz za proizvodnju energije mogu platiti za poljoprivredno zemljište i do 1.500 eura za hektar, što dovodi do nedozvoljene konkurencije u odnosu na one koji tla koriste za uzgoj poljoprivrednih kultura za proizvodnju hrane. Isti problem postoji i kod fotovoltaik-parkova. Ponavljaju se iste pogreške.

Četvrto, sami pogoni (primjerice za fotovoltaik) trebaju mnogo prostora, a kako bi se oni izgradili zasigurno se uništava dodatno poljoprivredno tlo. Peto, već se šire glasine da postoji crno tržište za organski otpad, primjerice iz klaonica, koji se ilegalno prodaje za proizvodnju bioplina. Takav otpad nikada se ne smiju koristiti kao biomasa, jer se ostaci prilikom procesa fermentacije ponovno koriste kao gnojivo na polja i takava vrsta otpada zagadila bi ne samo okoliš već bi mogla proširiti i bolesti.

Problem mjere

Radi se o problemu mjere. Zapravo protiv bioplina i biomase nitko ne nema ništa protiv. No ako se koriste u špekulativne svrhe i u velikim razmjerima, ako se u velikim količinama uzgaja kukuruz, kako bi se njime punili pogoni za proizvodnju bioplina, tada će cijena za poljoprivredna zemljišta rasti.,a sama tla će biti "iscijeđena", i tada treba kazati „ne“. Treba reći jasno i glaso „ne“, poručuju iz organizacije za „slow-food“.

Zasigurno se o ovim pitanjima mora ovih dana raspravljati i u Bruxellesu u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (CAP). Prije ili kasnije ukinut će se poticaji. Pogoni za proizvodnju bioplina trn su u oku europske "bolesne" poljoprivrede i mogli bi agraru zadati smrtonosni udarac. Povratak će biti težak. Tla su neplodna i teško ih je spasiti, podzemne vode su zagađene, regeneracija isključena, a oni koji su se bavili razumnom poljoprivredom, moraju se ukloniti pred nemilosrdnom i bezobzirnom konkurencijom.

Autor: Alen Legović (agencije)

Od. ured.: S. Matić