Privatni zaštitari i dalje u kriznim područjima

Rat bespilotnim letjelicama, europska vanjska i sigurnosna politika ili promjene u arapskom svijetu - pet njemačkih instituta koji se bave mirovnim istraživanjima svake godine izaberu nekoliko najvažnijih tema koje analiziraju u svojoj Mirovnoj ekspertizi. No znanstvenici također razmatraju i teme koje, unatoč velikoj važnosti, ne dobiju dovoljnu pozornost javnosti. Jedno od tih poglavlja ove godine je posvećeno privatnim zaštitarskim tvrtkama koje djeluju u kriznim područjima.

O tome se u zadnje vrijeme malo govori. Možda i zato što već neko vrijeme nije bilo većih skandala poput onog iz 2007., kada je izašlo na vidjelo da su suradnici američke tvrtke Blackwater u Iraku više puta pucali bez potrebe i ubili nekoliko civila. Kritičari su tada takve tvrtke nazivali modernim plaćenicima koji samo zbog novca idu u borbu i pri tome se ne pridržavaju zakona.

Proširenje djelatnosti

U međuvremenu su te firme postale opreznije, ali su istodobno i aktivnije nego prije. "U najvažnije djelatnosti tih tvrtki ubrajaju se zaštita objekata i osoba, naravno u prvom redu u ratnim područjima, dobivanje informacija saslušanjima, klasična špijunaža, ali i špijunaža iz zraka, ukoliko posjeduju odgovarajuće aparate. No tu su posebice, i to je vrlo važno, obuka privatnog i državnog osoblja", objašnjava berlinski politolog Florian Flörsheimer koji je doktorirao na toj temi.

I profesorica dr. Elke Krahmann, koja je također sudjelovala u izradi Mirovne ekspertize, upozorava da privatne zaštitarske tvrtke kontinuirano šire svoje djelovanje. Primjerice, u 90-im godinama prošlog stoljeća one su njemačkoj vojsci (Bundeswehr) uglavnom prodavale logistiku u tuzemstvu. No kada je Njemačka počela slati vojnike u inozemstvo, tvrtke su preuzele i održavanje vojne opreme na terenu. U misiji u Afganistanu djelatnost privatnih zaštitara je proširena na čuvanje njemačkih vojnih uporišta. No u međunarodnoj usporedbi Bundeswehr je usluge privatnih firmi koristio znatno rjeđe nego mnoge druge vojske.

Stvarno jeftinije ili možda čak skuplje?

Sve državne vojske koje angažiraju privatne zaštitarske tvrtke čine to u nadi da će na taj način uštedjeti. "Ali to se baš i ne može utvrditi. Te su tvrtke upravo u međunarodnim intervencijama iskoristile nedostatnu kontrolu kako bi povećale svoju zaradu. Često je obračunato više usluga nego što je stvarno izvršeno", kaže dr. Krahmann iz Hesenske zaklade za mirovna i vojna istraživanja. "Kada se sve izračuna, ne bih rekla da je to kod međunarodnih angažmana povoljnije."

No i bez spektakularnih slučajeva prijevare, u Njemačkoj se došlo do zaključka da uštede nisu uvijek velike. Zato se tvrtke, koje je njemačka vojska svojedobno sama osnovala, sada ukidaju i njihove poslove ponovo preuzima Bundeswehr.

Unatoč tome, i dalje raste značenje tvrtki koje novac zarađuju poslovima kojima su se nekada bavile samo regularne vojske. Andrea Schneiker sa Sveučilišta Siegen kaže: "Dokazano je da su te tvrtke danas sastavni dio međunarodnih vojnih angažmana i da državne vojske u mnogim slučajevima koriste njihove usluge."

Privatizacija državnih zadaća

Elke Krahman i Andrea Schneiker sa zabrinutošću promatraju taj razvoj, jer riječ je o načelnom pitanju: kako definirati državni monopol kod primjene sile? Schneiker zato pita: "Koje zadaće naša država treba izvršavati, a koje ne? Koje možemo privatizirati? O tome bi, po mom mišljenju, trebalo povesti široku društvenu raspravu, no ja ne vidim da je do toga došlo."

Pitanje privatnih zaštitarskih tvrtki tematizira se i u koalicijskom ugovoru njemačke vlade u kojem stoji: "Vojne zadaće ne smiju se prepustiti privatnim poduzećima." No vlada se do sada nije ozbiljnije pozabavila tom temom. Možda će ova Mirovna ekspertiza potaknuti raspravu.