Privatizacija luke u Hamburgu

Petak, 2. studenog je datum od ogromne važnosti i za grad Hamburg i za svjetsko gospodarstvo: Hamburger Hafen und Logistik AG će tog dana 30% svojih dionica ponuditi na prodaju na burzi.

Od globalizacije se i u Starom svijetu može imati koristi, osobito ako ste vlasnik vrata kroz koja prolazi roba namjenjena tržištu Europe. Utoliko je za Hamburg njegova luka na rijeci Elbi njegovo jamstvo da rijeka novca nikada neće prestati teći - osobito dok se privreda Kine razvija tom brzinom. Alkis Henri Otto iz Ekonomskog instituta u Hamburgu: "Kina u međuvremenu prerasta u trgovačkog giganta i od toga Hamburg ima velike koristi. To vidimo i po činjenici da, iako se njemački izvoz početkom godine nije osobito razvijao, kako je ipak luka u Hamburgu ostvarila u prvih osam mjeseci porast prometa robe od nešto preko 15%. A to je značajan rast koji je rezultat snažnog rasta regije istočne Azije."

Zašto prodavati kokoš koja nese zlatna jaja?

Utoliko je i zanimanje za oko 22 milijuna dionica tvrtke HHLA ogromno - pa i među običnim građanima, što na tradicionali suzdržani način Hamburžana zvuči ovako: "Ako mogu sudjelovati u tome što izgleda kao uspjeh, onda ću još malo pogledati i razmisliti i sam kupiti dionice." Ali drugo pitanje: ako je to kokoš koja doista nese zlatna jaja, zašto grad-pokrajna Hamburg koji je do sada bio vlasnik luke, uopće želi prodavati dionice i dijeliti dobit sa nekim drugim? Predsjednik uprave Klaus Dieter Peters: "Postoji sasvim jasna odluka grada da novac koji će se dobiti od prodaje dionica upotrijebi za poboljšanje infrastrukture koja je vezana za luku. To je veoma važno, jer nema smisla iskrcati kontejner i onda imati problema kako ga prevesti dalje cestom i šinjama."

Luka stalno treba investicije

Ali ne samo infrastruktura na kopnu: luka u Hamburgu je zapravo na rijeci Labi. Obzirom da su teretni brodovi sve veći i veći giganti, potrebno je stalno produbljivati korito rijeke. Doduše, nikad se ne zna, koliko će se novca doista sakupiti kada se dionice šalju na burzu, ali i očekivanih 100 milijuna je tek kap prema onome što je potrebno za obnovu toka rijeke Labe. Sa druge strane, ne raduju se svi privatizaciji: luka u Hamburgu - direktno i indirektno - hrani barem 130 tisuća ljudi. Sami namještenici luke jedva da se moraju brinuti za svoja radna mjesta. Arno Münster, predsjednik Radničkog vijeća Hamburške luke ne razumije, zašto se uopće želi prodavati dionice - jer i novac za obnovu postrojenja postoji. "HHLA je do srži zdravo poduzeće, ostvaruje dobit, u posljednje tri godine je svake godine udvostručila svoje poslovne rezultate. Utoliko nema nikakvog razloga da za investicije koje želimo provesti, uopće tražimo kapital sa strane. Mi sami imamo dovoljno novca, tih milijardu i 200 milijuna za obnovu terminala su tu i već su dijelom plaćeni. Možda se može pojaviti mali nedostatak tekućih sredstava, ali njih nije problem riješiti kreditima."

Kompromis glasi: samo 30%

Kompromis između želje za privatizacijom i strahom da će glavni izvor prihoda Hamburga pasti u ruke nekom anonimnom tajkunu kojem će biti manje stalo za grad Hamburg koliko napuniti vlastite džepove je postignut teškom mukom: utoliko će ovaj petak biti izloženo prodaji samo 30% dionica "Hamburške luke i logistike d.d." a i 4200 zaposlenika poduzeća su dobili ponudu za povlaštenu kupnju dionica svoje tvrtke za najviše 2800 eura - i to za polovicu tržišne cijene.