Primatelj socijalne pomoći Uwe Mayer iz Stuttgarta

Uwe Mayer svakog dana sa svežnjem novina "Trott-war" ulazi u autobus. Do obližnjeg Bad Cannstatta, gradića u blizini Stuttgarta gdje Uwe prodaje ovo glasilo beskućnika, svega je nekoliko minuta. Kada ujutro trgovine u pješačkoj zoni otvore svoja vrata, Uwe navuče kutu, uzme nekoliko primjeraka časopisa u ruke i time započinje njegov radni dan. Njegovi povici "Ulične novine Trott-war, ulične novine Trott-war" odzvanjaju cijelog dana užurbanim središtem Bad Cannstatta.

Prodaja uličnih novina jedan je od glavnih prihoda njemačkih beskućnika. Uwe novine kupuje za 85 centi i prodaje ih za dvostruko viši iznos. Ako ima sreće, prihodu od prodaje novina pridruži se i pokoji milodar ili napojnica. Kasno poslijepodne završava mu radno vrijeme a tad je vrijeme i za brojanje novca u blagajni. "Kupujem samo ono što mi je prijeko potrebno, sve ostalo je luksuz", kaže Mayer. Ako slučajno ostane neki višak on ne završi na štednoj knjižici nego uglavnom odlazi na telekomunikaciju. Mayer naime posjeduje dva mobitela i internetski priključak. "Uvjek gledam da mi ostane nešto i za mobitel i internet", kaže Uwe.

S oko 1.000 eura duga Mayer si zapravo i ne bi smio priuštiti takve stvari. No on zrači optimizmom što se tiče budućnosti. Trenutno je usredotočen na dvije stvari: novi stan i novi posao.

Od prodaje novina Uwe mjesečno zaradi oko 100 eura. Uz to još dolazi i 356 eura socijalne pomoći. Namještenu sobu u jednom domu za samce također plaća Ured za socijalnu skrb. No Uwe pod svaku cijenu želi iseliti iz tog doma. "Trenutno živim na 11 kvadratnih metara a želja mi je stančić tako, između 30 i 40 kvadrata", kaže Uwe i dodaje "I posao sa satnicom od 7 do 8 eura, recimo u nekom skladištu".

Mayer doduše zna da je u ovim teškim gospodarskim vremenima teško pronaći posao ali ga optimizam ipak ne napušta. "Toliko se već puta dogodilo da sam bio na dnu i da sam se na kraju ipak izvukao", kaže Mayer. Ulične novine prodaje već posljednjih 15 godina ali s manjim prekidima. Uwe koji danas djeluje tako optimistično bio je već na samom dnu. Pet godina je proveo na ulicama Münchena, Hamburga i ostalih europskih gradova. Tri godine je odsjedio iza rešetaka: krađa automobila, sitniji prekršaji vezani uz droge i, njegov najgori delikt, otpor organima reda. Mayer je naime jednom prilikom jednom policijacu za vratom držao nož dug 40 centimetara. "Prije desetak godina sam bio potpuno izvan kontrole. Bilo je dovoljno da me netko krivo pogleda i već je došlo do prolema. Sada sam mirniji, umorniji, to dolazi s godinama", kaže Mayer.

Uwe je nekad bo alkoholičar. Alkoholu se okrenuo kad mu se život učinio neizdrživim. Danas više ne pije, dapače, sanjari o novoj vezi. Preko interneta je upoznao jednu ženu koju bi uskoro trebao sresti i u živo.

"Mi se znamo samo preko interneta ali je već sad super", kaže Mayer. Do sada je sa svojom izabranicom kontaktirao samo preko SMS-ova i virtualnog svijeta. Iako su se već i "zaručili" na Facebooku, Mayer je, za svaki slučaj, prešutio svoju životnu situaciju. "Moram prvo vidjeti kako će se stvari odvijati, kad se vidimo uživo", zaključuje pragmatično.

U slučaju da s poznanstvom preko interneta neće ići kako si je zamislio Uwe se uvijek može okrenuti svojoj staroj strasti: nogometu. Mayer je navijač Borussije iz Dortmunda a i sam rado potrči za loptom. Na jednom nogometnom turniru kojeg su organizirale ulične novine zabio je čak tri gola na jednoj utakmici. To je dalo krila novim snovima: jednog dana postati nogometni trener.

Zdravo sanjerenje ili isprazni snovi? "Ima mnogih kojima više nije ni do čega, koji su se već oprostili od života. Ja ne. Ja se želim ponovno vratiti u društvo, živjeti normalan život", kaže Mayer.

Jedino što mu se može poželjeti je da ne odustane u slučaju da mu već prvi plan propadne.

Autor: Sean Sinico/ Nenad Kreizer

Urednica: Snježana Kobešćak