Previše Nijemaca zarađuje tek "minimalac"

Raditi u Njemačkoj nipošto ne znači i dobro zaraditi: tu je Njemačka pala čak i ispod Cipra, Bugarske, Velike Britanije ili Poljske. Hrvatska nije obuhvaćena ovim netom objavljenim istraživanjem Instituta za istraživanje tržišta rada jer se ono odnosi još na godinu 2010.

Kratko rečeno, u Njemačkoj gotovo svaki četvrti djelatnik - dakle više od 7 milijuna stanovnika ove zemlje, zarađuje ispod iznosa koji se može smatrati minimalnim prihodom. U ovom statističkom istraživanju se to smatra iznosom koji se računa za svaku zemlju posebno. Prvo se određuje medijan, dakle statistička sredina gdje polovica zaposlenih zarađuje više, a druga polovica manje od tog iznosa i za minimalni prihod se uzimaju dvije trećine tog medijana.

Izgleda puno - ali je itekako "nepravedno"

U apsolutnom iznosu, tu može izgledati kao da se u Njemačkoj još uvijek dobro zarađuje. Jer, ta je granica ovdje 9,54 eura za sat rada, a u Litvi samo 1,67 eura, Bugarskoj 1,08 eura, a Mađarskoj 1,86 eura. No ovdje se računa bruto iznos: u Njemačkoj onda još treba odbiti davanja za socijalno i zdravstveno osiguranje, porez i sve namete i tek onda dolaze svi redoviti izdaci poput stanarina. Sve u svemu, tako lako ispada da Nijemcima koji toliko zarađuju nije bolje nego na primjer Slovencima makar je tamo granica 'samo' 5,18 eura. Od Njemačke se zarađuje bolje i u Austriji gdje je prag na 9,76 € - da sad ne spominjemo skandinavske zemlje Finsku (11,00 €), Švedsku (12,13 €) ili Dansku (15,80 €).

Što manje građana "padne" ispod te granice, to se društvo može smatrati "pravednijim" - dakle, više je ljudi koji zarađuju negdje oko nacionalnog prosjeka i tu spadaju zemlje poput Danske, Finske, Belgije i čak Italije gdje je ta stopa negdje oko desetak posto. Europski prosjek je oko 15 posto i tu spadaju zemlje poput Slovenije, Mađarske ili Austrije.

Jedan od glavnih razloga tako lošeg položaja Njemačke je što u ovoj zemlji ima sve manje stalno zaposlenih i to uz puno radno vrijeme. Kako ističe voditelj istraživanja Thomas Rhein taj je trend počeo još u devedesetima prošlog stoljeća, a obzirom da su tek sad obrađeni podaci za 2010., vrlo je vjerojatno kako je stanje u međuvremenu postalo još lošije.

Žene, stranci, honorarci - a i sindikat spava

Kod stalno zaposlenih, dakle ne računajući "honorarce" i zaposlene kojima nije ponuđeno puno radno mjesto je u Njemačkoj stanje nešto bolje - ali još uvijek znatno lošije od prosjeka u EU-u. Rhein ističe kako je to zbog toga što je sve manje zaposlenih obuhvaćeno krovnim sporazumom poslodavaca i sindikata o visinama plaće: 1996. je to na zapadu Njemačke obuhvaćalo 70% zaposlenih, 2012. prednosti takvog krovnog sporazuma osjeća još samo 53% zaposlenih.

Slikaispada još goa kad se pogleda tko su te osobe koje u Njemačkoj zarađuju mnogo manje od prosjeka: žene, mladi, stranci - i iako je u toj skupini i mnoštvo osoba niske ili nikakve kvalifikacije, čak niti školska sprema nije u Njemačkoj jamstvo da će se dobro zarađivati. Čak 80% osoba koje zarađuju "minimalce" imaju završen zanat ili neku školsku spremu - makar se iz ove statistike teško može vidjeti, da li onda oni i rade u struci za koju su se školovali.

Naravno, uoči parlamentarnih izbora u Njemačkoj ovog rujna, činjenicu kako u ovoj zemlji sve više ljudi radi, a ipak zarađuje jedva dovoljno za život je dobro došlo i oporbenim socijal-demokratima. Čelnik SPD-a Sigmar Gabriel tvrdi kako je to "svjedodžba o jadnom stanju u Njemačkoj" i kako i u ovoj zemlji mora "vrijediti načelo da se za dobar rad dobiva i dobra plaća".

To neće ići s Angelom Merkel

Utoliko je za SPD to još jedan argument da se u Njemačkoj odredi minimalna nadnica koja bi vrijedila za sva zvanja i u čitavoj zemlji, ali i donese zakon koji bi jamčio isti prihod muškarcima i ženama, stalno zaposlenima i onima koji su tek "posuđeni" na to radno mjesto. Sve se to, tvrdi Gabriel, ne može postići s vladom kancelarke Merkel.

Istini za volju treba dodati kako mnogi propisi, koji su i omogućili takve niske nadnice i nesigurnost za radno mjesto, potječu upravo iz doba kad je kancelar bio socijaldemokrat Gerhard Schröder. Jedan od argumenata je bio da se tako, makar uz niže plaće, omogućuje i invalidima da, usprkos svojim tjelesnim ili duševnim nedostacima, nađu posao i barem dijelom zarađuju za svoj život.

Voditelj ovog istraživanja instituta, koji je dio njemačkog saveznog zavoda za zapošljavanje, Thomas Rhein tvrdi - to se, manje ili više, nije ispunilo. Umjesto toga, ti propisi su samo omogućili da i sasvim obični djelatnici budu plaćeni "crkavicom" i savjetuje da se ne treba niti upuštati u takve eksperimente: "Širenje donje i gornje granice plaće nije nikakvo jamstvo niti pretpostavka za trajni uspjeh na tržištu rada."