Prevencija ekstremizma je generacijska zadaća

Safia S. je imala 15 godina kada je u Hannoveru jednog policajca ubola nožem u vrat. Bio je to "čin mučenika" izveden u ime tzv. Islamske države. To se dogodilo u veljači, a sredinom listopada je počeo proces protiv ove gimnazijalke. Slučajevi kao što su ovaj gurnuli su visoko na dnevni red pojam "prevencije od radikalizacije" - baš kao i skoro 1.000 mladića i djevojaka koji su se tijekom prošle godine priključili navodnom džihadu Islamske države. Kao partner u prevenciji stalno se nude islamska udruženja i zajednice okupljene oko džamija. To je dobro za imidž islama, za to se dobivaju i državne subvencije. No, mora se bolje pogledati ukoliko se želi prihvatiti ove organizacije kao partnere općina, odnosno države.

To traži stručnjakinja za islam Susanne Schröter u razgovoru za DW s kojom smo razgovarali na rubu simpozija održanog koncem listopada u Frankfurtu. Direktorica Frankfurtskog centra za istraživanje globalnog islama (FFGI) kaže da su se u prošlosti često angažirali oni koji nisu prikladni za ovaj posao i da su se u sve uključivale zajednice koje su vrlo upitne s obzirom na njihove ideologije.

Ako se, kako kaže Schröter, pogleda na njihove internet stranice budemo djelomice užasnuti time tko je dobio novac za prevenciju i rad s mladima. Negativan primjer za nju u tom smislu predstavlja "Njemačko-islamsko udruženje Rhein-Main" (DIV). Savezno ministarstvo za obitelj je primilo ovo udruženje u svoj program "Živjeti demokraciju" skupa s još više od 40 drugih udruženja. No ljetos su državne subvencije ovom udruženju obustavljene. U međuvremenu Služba za zaštitu ustavnog poretka njemačke savezne pokrajine Hessena trenutno promatra rad ovog udruženja. Ministarstvo unutarnjih poslova Hessena navodi da je trećina članova ovog saveza "ekstremistička ili je na njih izvršen ekstremistički utjecaj".

Izolacija od većinskog društva

Na simpoziju "Muslimanska mladež između integracije, izolacije i novih putova" etnologinja Schröter je govorila o svojim višegodišnjim terenskim istraživanjima u zajednici okupljenoj oko džamije u Wiesbadenu. Tamo svaka općina radi s mladima - naravno taj rad je vrlo različite kvalitete. Doduše, kako kaže Schröter, ima i slučajeva rada s mladima koji služe kao pozitivan primjer gdje džamije traže način da se otvore i surađuju s drugim ustanovama za mlade. No, u džematima se s mladićima i djevojkama radi odvojeno.

Schröter je zaključila da rad s mladima u džamijama uglavnom cilja na odvajanje od većinskog društva: "Želi se mlade zadržati pod svojim okriljem. Ne želi se da oni budu pokvareni njemačkim društvom, da oni više ne dijele pravila u vezi sa spolnim segregacijama, u vezi s krepošću." Posljedica toga je da ti mladi, kako smatra islamologinja Schröter, nisu dovoljno pripremljeni za njemačko društvo.

Tema rada s mladima u islamskim zajednicama je važna i zbog toga što je muslimansko stanovništvo u Njemačkoj jasno mlađe od ukupnog stanovništva. Prosječna starost oko četiri milijuna muslimana u Njemačkoj iznosi 30 godina, kaže Hussein Hamdam s Akademije biskupije Rottenburg-Stuttagrt. Prosječna starost ukupnog stanovništva nasuprot tome iznosi 46 godina. K tomu dolazi i to da za mlade iz muslimanskih obitelji religija u međuvremenu igra jasno veću ulogu nego kod mladih koji dolaze iz većinskog stanovništva. "Vjerska pripadnost kao identitet je danas vrlo snažna i potpuno je u drugi plan potisnula etnički identitet", kaže Schröter. Ona dodaje da orijentacija na vjerske norme i pravila postaje sve veća: "Ne razmišljaju uzalud mladi muslimani svakodnevno o tome je li ono što upravo rade dozvoljeno ili zabranjeno, haram ili halal."

Ahmad Mansour, autor knjige "Generacija Alah" to potvrđuje u svom izlaganju: Riječi haram i halal su danas u brojnim školskim dvorištima najčešće upotrebljavani pojmovi. U intervjuu za DW ovaj berlinski psiholog kaže: "Postoje grupe koje pripadaju ovom društvu i koje su potpuno neupadljive, čiji život se odvija na načelima demokracije. Ali postoje i grupe ljudi koji religiju doživljavaju kao jedino obilježje identiteta, od toga prave ideologiju i nose sa sobom vrlo problematične vrijednosti."

Političari i sigurnosne službe pod "radikalnim" misle na one koji žele aktivirati bombe, kaže Mansour. No on želi ići još dublje u problem: "Mladi koji podcjenjuju ovo društvo, koji žive ovdje, ali sa sobom nose potpuno drugačije vrijednosti, potpuno drugačiju idologiju, za mene su već jedna vrsta rizika. To ne znači, da je Služba za zaštitu ustavnog poretka odgovorna za to. To ne znači da mi te ljude trebamo zatvoriti, već se mi moramo boriti za te mlade. Moramo pridobiti te mlade. To je mjesto u kojem radikali mogu loviti svoje buduće članove." No nažalost, kaže Mansour, selefije su često bolji socijalni radnici.

Muslimanski izviđači

Prema Mansourovom mišljenju prevencija radikalizacije je generacijska zadaća koja zahtijeva mnogo vremena. Posebnu ulogu pri tome imaju škole. Učitelji ne moraju samo posredovati sustav vrijednosti, poticati kritički način mišljenja i ponekad raditi i protiv patrijarhalnih roditelja, već oni moraju prije svega biti u stanju prepoznati radikalne tendencije", zahtijeva Mansour.

Da nije sve loše u radu sa mladima islamske vjeroispovijedi demonstrirala je na simpoziju skupina Savez muslimanskih izviđačica i izviđača Njemačke. Dječaci i djevojčice su skupa izašli na podij držeći ispred sebe njemačku zastavu. Ovaj Savez izviđača postoji šest godina. Između ostalog su organizirali zajedničko logorovanje s izviđačima kršćanske vjere. S oko 300 članova ovaj savez je još uvijek relativno malen, ali interes za njega je velik. Toliko velik da su zainteresirani za članstvo za sada na listi čekanja.