Preminuo patrijarh srpski Pavle
15. studenoga 2009
Patrijarh srpski Pavle, mitropolit beogradsko-karlovački (građanskim imenom Gojko Stojčević) rođen je u selu Kućanci kod Donjeg Miholjca u Slavoniji 11. rujna 1914. u zemljoradničkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u rodnom selu dok je nižu gimnaziju pohađao u Tuzli, a šestorazrednu Bogosloviju u Sarajevu. U Beogradu je dvije godine studirao medicinu i ujedno tamo završio Bogoslovni fakultet.
Brinući se za djecu, razbolio se od tuberkuloze
Drugi svjetski rat zatekao ga je u Hrvatskoj, u rodnoj Slavoniji, odakle je pobjegao u Beograd gdje je, da bi se mogao izdržavati, radio različite fizičke poslove u građevini i brodogradnji. U proljeće 1942. jedan ga je prijatelj odveo u manastir Svete trojice u Ovčaru gdje je boravio do 1944. Tada odlazi u mjesto Banji Koviljači gdje radi kao vjeroučitelj i odgajatelj u Domu za djecu izbjeglu iz Bosne. Ovdje se razbolio od tuberkuloze koju će izliječiti tek dvije godine kasnije u manastiru Vujan.
Zaredio se 1948. u monastiru Blagoveštenje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kada je dobio ime Pavle. Iste je godine završio rukopoloženje u čin jerođakona. 1954. postao je protosindjel, a tri godine kasnije arhimandrit. Od 1955. do 1957. godine bio je u Ateni na postdiplomskom studiju.
Za episkopa raško-prizrenskog izabran je u svibnju 1957. godine, a hirotoniziran u beogradskoj Sabornoj crkvi u rujnu iste godine. U desetom mjesecu 1957. ustoličen je u Prizrenu i za zahumsko-hercegovačkog Vladislava. Na Kosovu je proveo 33 godine.
Izvlačenjem iz ždrijeba postao Patrijarhom
Na izvanrednom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora 1. prosinca 1990, kojem je predsjedavao zagrebačko-ljubljanski mitropolit Jovan Pavlović, biran je novi patrijarh između trojice kandidata tajnim glasovanjem. Kako niti jedan od kandidata nije dobio dovoljan broj glasova, izbor je obavljen na tzv. "apostolski način" ( izvlačenjem iz "ždrijeba“).
Tako je Pavle postao 44. poglavar Srpske pravoslavne crkve. Ustoličen je 2. prosinca 1990. u Sabornoj crkvi Sv. Arhanđela Mihaila u Beogradu od strane 12 episkopa, 12 svećenika i 13 đakona. Patrijarh Pavle je tada istakao da mu je jedini program rada Evanđelje.
Posjetio je brojne pravoslavne crkve: carigradsku, aleksandrijsku, jeruzalemsku, rusku, bugarsku, rumunjsku, grčku, gruzijsku kao i srpske eparhije i parohije u Americi, Kanadi, Australiji, Mađarskoj i Rumunjskoj. Počasni je doktor Bogoslovni fakulteta i Akademije Sv. Vladimira u New Yorku. Vlada Srbije je 13. siječnja 2005. imenovala patrijarha Pavla za počasnog predsjednika Zaklade za Kosovo i Metohiju. Tijekom posjete Rusiji u siječnju 2002. partrijarhu Pavlu su uručene dvije značajne nagrade: Međunarodne zaklade za unapređenje jedinstva pravoslavnog naroda i Zaklade Svetog apostola Andreja prvozvanog.
Posljednja želja nije mu uslišana
Predsjednik SCG Svetozar Marović odlikovao je u rujnu 2004. patrijarha Pavla (na njegov devedesti rođendan) Ordenom Nemanje prvog stupnja. Povodom Dana državnosti Srbije, 15. veljače 2007. princ Aleksandar Karađorđević dodijelio mu je Orden Karađorđeve zvijezde prvog stupnja. Od 13. studenog 2007. patrijarh Pavle bio je na liječenju u Vojnoj medicinskoj akademiji u Beogradu. 8. listopada 2008. podnio je molbu Svetom arhijerejskom Saboru Srpske pravoslavne crkve da mu "zbog zdravstvenih razloga i nemoći" dozvoli da se povuče iz aktivne službe. Međutim, njegova je molba odbijena. Patrijarh Pavle govorio je grčki, ruski i njemački jezik.
Autor: beta/mim/zlm/sas/Ž.Telišman
Odg. ur.: Marijana Ljubičić